Djetinjstvo sam provela na seoskom imanju u Pleasant Hillu, New York. Sjećam se da smo držali kokoši koje su neprestano čeprkale i kljucale po zemlji tražeći gliste, kukce i sjemena. Naše su koke uživale u ležernom i bezbrižnom životu i to je jedan od razloga zašto još uvijek kupujem jaja od seljaka. Vjerujem naime da sretne kokoši nesu zdravija i ukusnija jaja.

Iako sam bila mala uočila sam da postoji neki red u svom tom kljucanju. Kokoši su društvena, ponizna stvorenja koja gledaju svoja posla. No, neke kokoši trče unaokolo nadimljenih prsa i gospodare nad drugim kokošima…te čupaju njihova perja.

Na prvi pogled to možda izgleda malo smiješno. Sjećam se kako sam gledala neke kvočke koje su trčale za drugim kokošima i čupale njihova perja. Vjerojatno im je to davalo osjećaj nadmoćnosti. Možda je čupačica svojim činom željela dati do znanja da je očerupana koka bila ohola te da ju je trebalo “prizemljiti”. Valjda kokoši imaju tendenciju griješiti svojim kljunovima, a ne jezicima.

Čudno je bilo to što se čupanje perja pretvorilo u žestoko natjecanje. Zlatno pravilo se preokrenulo naopačke i što su činile drugima druge kokoši su činile njima. Što su više perja čupale više su perja druge kokoši čupale njima. Na kraju su neke od naših prekrasnih seoskih koka izgledale doista smiješno, onako očerupane, bez ijednog pera na repu.

Vlasnici kokoši imaju različita mišljenja o čupanja perja. Svi se slažu u tome da je to problem te imaju nekoliko rješenja prije nego odvoje one koje čupaju perja. Uobičajeno mišljenje je da postoji nedostatak vitamina i kokoši koje se bolje hrane manje kljucaju tj. čupaju druge. Na našem imanju “čupačice perja” najčešće bi završavale u nedjeljnoj kokošjoj juhi, a ne u kokošinjcu.

Kao dijete promatrala sam kokoši i od njih sam naučila da najbolja obrana nije obrana sama po sebi. Osobno sam u životu uvijek nastojala izbjeći kljucanje i čupanje perja. Za razliku od drugih životinja koje žive samo da bi preživjele te vjeruju da moraju pojesti ili biti pojedene, shvatila sam da je čupanje u biti samouništavajuće ponašanje. Bolje biti u kokošinjcu okružena drugim kokošima nego u kokošjem gulašu ili juhi.

Isus je to prekrasno izrazio u svom govoru na gori. “Blaženi krotki! Oni će posjedovati zemlju.” Evanđelje po Mateju 5:5 Ili kako bi to uzgajivači kokoši rekli – njima će pripasti kokošinjac.