„Zato vas preklinjem, braćo i sestre, zbog milosti koju nam je pokazao Bog, prinesite svoje živote kao živu žrtvu, svetu i ugodnu Bogu. To je pravi način štovanja Boga” (Rimljanima 12:1 SHP).
Vjerujem da nam je Bog dao moć i slobodu izbora da sami donosimo odluke i napravimo promjene u životu, ali ponekad osjećam da je lako biti ometen ideologijama “samopomoći”. Osmišljanje naših “najboljih života” i pravljenje petogodišnjih planova, na primjer pozitivne su radnje, ali moramo pronaći način da to uskladimo s “davanjem naših tijela kao žive žrtve”.
To je stvarno zanimljiv biblijski stih, jer ne govori samo o našim mislima ili našim uvjerenjima koja predstavljamo Bogu, već i o našim tijelima. To znači da ono što fizički radimo sa svojim životom treba biti na Njegovu slavu. Biblija kralja Jakova govori da je to naša „razumna“ služba – dakle, ništa čudesno, nešto što zaslužuje nagradu, već samo „osnovni paket“ kršćanskog života.
Slijediti Isusa u tom kontekstu je sasvim realno. To nije samo ideologija, već nešto u što ulažemo naše vrijeme, nešto čemu se posvećujemo. Žrtvovanje ne znači da će život biti dosadan ili težak, bez ikakve zabave, ambicija ili snova. To nije to. Pravo ispunjenje nalazimo u bliskom odnosu s Bogom i u slijeđenju Njegovog plana.
Iako svi imamo nade, snove i očekivanja , trebamo se zapitati što Bog treba od nas. Što znači “živa žrtva” u mom osobnom životu i hodu s Njim?