Volio bih kada biste mogli sresti trojicu ljudi koji su prošle godine ostavili snažan dojam na mene. Prvi je bio pomoćnik konobara koji je, iako u invalidskim kolicima, očistio moj stol s takvim oduševljenjem i voljom da me uopće nije iznenadila izjava njegovog poslovođe koji je u jednom trenutku rekao da je upravo tog mladića smatrao za svog najboljeg radnika. “Mislim da se većina ljudi vraća u naš restoran ne zbog hrane, nego zbog njega,” rekao je šaleći se.
Drugi je bio slijepi prosjak, veselog osmijeha i srdačnog blagoslova. Potražim ga kad god sam u toj četvrti. Isus je rekao da je blaženije davati nego primati i moj slijepi prijatelj posvuda širi Božju ljubav i preobraća ljude.
Treća osoba je srednjovječna blagajnica čiji je pozdrav “Želim vam lijep i ugodan dan” poslije Bog zna koliko sati na nogama bio toliko iskren da je zaista uljepšao moj dan. Bio sam svjestan da je isto pozdrav uputila svakom kupcu, no to uopće nije bilo važno. Ja sam se toga dana davio i ona me je spasila.
Te tri osobe imaju nešto na čemu im svi možemo zavidjeti. Nije to sredina i okolnosti u kojima žive već njihova iznimna ljubaznost i vesela priroda. Kao anđeli u ljudskom obliku, ovi vitezovi dobre volje nam poručuju: “Pridružite nam se!”
U potrazi za njihovom tajnom, tražio sam neku dodirnu točku, neku zajedničku crtu njihovog uspjeha – da se uzdignu ne samo iznad svojih problema već da podignu i druge. Uvidio sam da su svi iskreno zahvalni na onome što imaju te ne troše vrijeme na kukanje i pusto sanjarenje o nekom drugačijem životu. Takva vrsta pobjede dolazi iz vjerovanja u Božju ljubav i Njegova obećanja. Bog zna što je najbolje za nas!