Prije nekoliko mjeseci, jedne sparne subote, naša je obitelj otišla na dugoočekivani izlet u zabavni park. Naši se tinejdžeri nisu dali obeshrabriti velikom vrućinom i gužvom i jedva su čekali na dan pun avantura; na vlak smrti i ostale aktivnosti koje podižu adrenalin. Čim smo ušli u park uputili smo pravo na najstrmiji vlak smrti.
Čekali smo u redu najmanje pola sata, a onda smo sjeli u vagon i privezali se. Povratka više nije bilo. Popevši se na svojih 50-tak metara, vlak je počeo dobivati na brzini. Potom se naglo strmoglavio u dubinu, pa gore, dolje, naprijed, nazad. U jednom je trenutku dosegao brzinu od 100 km na sat. Više mi nije bilo zabavno. Nastojala sam potisnuti paniku i prikaze smrti, dok je ostatak moje obitelji vriskao od sreće i uzbuđenja. Nakon dvije strašne minute usporili smo ulazeći u ukrcajni dok. Ne mogu vam opisati koliko sam samo bila sretna što je tom mučenju napokon došao kraj.
Iako nisam ljubitelj tobogana i vlakova smrti, moram priznati da je život ponekad nalik vožnji vlaka smrti te ide gore-dolje, lijevo desno. Toliko se toga može promijeniti u samo jednom trenu, a mi sami kontroliramo tako malo toga. Evo nekoliko stvari koje sam naučila tijekom moje životne vožnje:
Ne kontroliram stvari
Cesta života je vijugava i ima puno zavoja, blažih i oštrih. Penje se i spušta i prepuna je uspona i padova. Stvari je nemoguće predvidjeti. Ne mogu forsirati krajnji rezultat ili utjecati na izbore drugih ljudi. Mogu jedino kontrolirati svoje vlastite stavove i djela.
Otvorite svoje oči
Skoro tijekom cijele vožnje vlakom smrti imala sam zatvorene oči. Naravno da mi to nije umanjilo osjećaj straha. I u životu ponekad zatvorimo oči jer ne želimo vidjeti pustolovinu, zbog straha, tvrdoglavosti ili čak lijenosti. Hodajmo kroz život otvorenih očiju.
Prihvatite kaos i zbrku
Život nije uvijek nalik vožnji vlakom smrti. Ponekad je nalik vožnji dječjim vlakom, a te su vožnje predvidljive, sigurne i lagane, udobne. Volim rutinu, ustaljenost, predvidljivost. No, ako se osvrnem na prošlost jasno mi je da je kaos, ili vrijeme kada sam bila bačena u neočekivano, često dalo najbogatije dijelove moje životne pustolovine. Uvijek ostavite mjesta za otkrivanje novih stvari.
Vjerujte vozilu
Vlak smrti nije stvoren slučajno, nasumice, bez prethodnog ispitivanja, od strane nekoga tko je uza se imao samo blok za skiciranje i čekić. U svakoj fazi proizvodnje vidi se visoka stručnost i ozbiljan inženjering. Vođeni su vrlo strogi testovi kako bi se dokazala sigurnost, a operatori prolaze kroz striktnu obuku. Održavanje je također na vrlo visokoj razini, redovno je i svi detalji se bilježe. Vožnja je sigurna iako nemate takav utisak. A što se tiče petlji, propadanja, zavoja i uspona u životu, Bog mi je bezbrojno puta dokazao da je Njegova dobrota neupitna. On je odan, na Njega se uvijek možemo osloniti i kada mu vjerujemo, sigurni smo.
Mislim da sam vam navela četiri dobra razloga da isprobate vlak smrti ili tobogan. I uživajte u svojoj životnoj vožnji.