Tijekom većine svog života moja bi se vjera mogla opisati kao vjera tipa “Isus me voli, ja to znam.” Isus je rekao da me voli. Biblija mi to isto govori. Nisam imala puno pitanja. A kad sam ih i imala zadovoljavala bih se odgovorima tipa “Bog zna” ili “jednostavno vjeruj.” Drugim riječima, možda u tome i tome nema logike, no unatoč tome vjeruj, vjeruj iako ništa ne razumiješ. Vjerovali ili ne, meni su takva objašnjenja bila sasvim u redu.
Djelomično je to bilo zato jer je moja vjera bila temeljena na Bibliji. Moja je vjera bila duboka, čvrsta i iskrena. Netko bi rekao da sam možda ponekad bila letargična. Nisam se uvijek htjela truditi i tražiti odgovore, braniti svoju vjeru ili zapravo tražiti neka logična objašnjenja za moja vjerovanja.
Moj je suprug pak sušta suprotnost. On je vrlo savjestan čovjek te ima vrlo studiozan pristup svojoj vjeri. Kada mu neki biblijski redak nije u potpunosti jasan, ili kada bi čuo neke citati o kojima baš i nije bio siguran, otišao bi do svog biblijskog programa i počeo pretraživati različite prijevode Biblije, tražio grčke i hebrejske izvorne riječi, čitao objašnjenja itd. Njegova se vjera nije temeljila na emocijama, već je rasla kroz neprekidno proučavanje Božje riječi i Njegove istine.
Poštujem njegovu discipliniranost. Ozbiljno je shvatio sljedeći stih. “Pobrini se da se pokažeš prokušan pred Bogom kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji pravo upravlja riječju istine!”1
U podcastu kojeg sam nedavno slušala spiker je govorio da naša vjera može biti poduprta i potkrijepljena logikom te da bi suvremeni kršćani trebali biti spremni logikom odbraniti svoja vjerovanja. I tako sam počela slušati podcaste, uspoređivati stihove, raspravljati stvari sa svojim suprugom, čitati više Bibliju i truditi se. Nije to neki veliki rad, ali ulažem više napora u ovaj dio svog života nego ranije.
Što se tiče vjere, uvijek će postojati i onaj dio u kojem se jednostavno morate osloniti na Božju riječ. Poslanica Hebrejima 11 navodi nekoliko epskih priča o vjeri. “U vjeri pomriješe, svi oni ne primiše obećanja, nego ih vidješe izdaleka i pozdraviše i priznaše da su tuđinci i putnici na zemlji.”2 Svi ti velikani vjere nisu uvijek bili sigurni u svoja vjerovanja, no željeli su vjerovati i bili su otvoreni, moglo ih se uvjeriti. Molim se da ću i sama moći slijediti svoju vjeru na način na koji su to učinili velikani vjere iz Poslanice Hebrejima.