Stoljećima smo slušali različite priče i tumačenja o Mariji Magdaleni poznatoj i kao Marija iz Magdale, jedne od vodećih ženskih likova u Novom zavjetu. Od žena koje se spominju u Bibliji bila je jedna od najkontroverznijih ličnosti.

Sjećam se da je Marija Magdalena oduvijek bila označena kao “bludnica”, prostitutka, iz koje je Isus istjerao sedam zlih duhova. Međutim, kad sam počela proučavati iskaze iz Evanđelja otkrila sam da ni Matej ni Ivan ne spominju da je imala demone ili da je bila prostituka ili raskajana grešnica. Umjesto toga, usredotočuju se na njezinu potpunu i neupitnu odanost Isusu Kristu Spasitelju.

Marija Magdalena je bila posebna. Prisustvovala je Isusovom razapinjanju, stojeći u podnožju križa kada je Isus bio razapet, sjedila je nasuprot grobu na Isusovoj sahrani i bila je prva učenica koja je vidjela uskrsnulog Isusa. Njoj je potom bila povjerena velika čast da vijest o tom radosnom događaju prenese drugima.

Život ove Galilejke iz Magdale nesumnjivo je bio obavijen velom tajne. Biblija ne piše mnogo o njoj. U sva četiri evanđelja Marija se spominje zajedno s nekoliko žena koje su slijedile Isusa i služile mu dok je bio u Galileji, a pošle su s njim i u Jeruzalem.

Bila je duboko dirnuta kada je prvi put čula Isusa kako govori, te je željela saznati više o riječima koje život daju. Njegova poruka razlikovala se od svega što je do tada čula.

Nakon što je Marija postala kršćanka, postala je toliko predana da je cijeli svoj život posvetila Isusu. Ona je bila među onima koji su slijedili Isusa dok je nosio križ na Kalvariju. Dok su se približavali Golgoti, samo je nekolicina njih stajala kod podnožja križa. Rečeno nam je da su to bili njegova majka Marija; Ivan, učenik kojeg je Isus jako volio, Kleofina žena Marija i Marija Magdalena. Slomljena srca i shrvana, ostala je do trenutka kad je Krist udahnuo posljednji dah rekavši: “Svršeno je!” (Evanđelje po Ivanu 19:25-30).

Gledala je zapanjeno i plakala u tišini. Njezina duboka tuga bila je neopisiva. Marija je svjedočila brutalnosti raspeća na križu i strahoti Kristove patnje, dok je većina učenika pobjegla s mjesta događaja i sakrila se u tajnosti. Nije mogla otići. Bila je primorana ostati s Gospodinom i Spasiteljem! Opasnost ili čak prijetnja smrću nisu moge ugasiti predanost njezina srca.

Rano jutro tog prvog dana u tjednu, dok je vani još uvijek bio mrak, Marija Magdalena je došla na Isusov grob i vidjela da je kamen bio uklonjen s vrata. Zadihana odmah je otrčala Simonu Petru i Ivanu, i rekla im da su uzeli Gospodina iz grobnice, te da nije znala gdje su ga odnijeli.

Učenici su otrčali do grobnice i sami se uvjerili da je bila prazna, a zatim su se vratili kući. Ali Marija je ostala ispred grobnica plačući. Uplakana, kleknula je i pogledala u grob i vidjela dva anđela kako sjede tamo. Bili su odjeveni u bijele haljine. Jedan se nalazio tamo gdje je bila Isusova glava, a drugi gdje su bile Njegove noge. Upitali su je: “Ženo, zašto plačeš?”

“Uzeli su moga Gospodina”, odgovorila im je, “i ne znam kamo su ga položili.” Čim je to izgovorila, osvrnula se i vidjela Isusa, ali nije znala da je to Isus.”

“Ženo, zašto plačeš?” upitao ju je Isus. “Koga tražiš?” Misleći da je vrtlar, Marija mu je odgovorila: “Gospodine, ako ste ga vi uzeli, kažite mi gdje ste ga položili. Otići ću po njega!” “Marijo!” pozvao ju je Isus.Okrenula se i rekla mu na aramejskom: “Rabbuni!” (Što znači: “Učitelju!”)

A Isus joj je rekao: “Nemoj me zadržavati jer ja još nisam otišao k Ocu. Pođi radije mojoj braći i reci im: ‘Ja odlazim gore k svome Ocu i k vašem Ocu. K svome Bogu i vašem Bogu.” (Evanđelje po Ivanu 20:1–17.)

U vrijeme kada žene uglavnom nisu bile hvaljene, Isus je pozvao Mariju i poslao je da prenese učenicima veličanstvenu vijest o svom uskrsnuću.