Kada razmišljamo o danima između Čiste srijede i Uskrsa, većinom razmišljamo o Isusovim učenicima koji su iznenada izgubili svog učitelja, najboljeg prijatelja i čovjeka za kojeg su vjerovali da Ga je sam Bog poslao da otkupi njihov narod. Mora da su bili vrlo obeshrabreni, uplašeni i zbunjeni.
Nakon Isusove smrti na križu, sve se zamračilo. Oblaci su prekrili sunce, zemlja se snažno zatresla, zgrade su se srušile, hramski veo se pocijepao od vrha do dna, a u gradu su se čak pojavili i duhovi. Bio je to dan ispunjen strahom i beznađem, čak i za sve one koji uopće nisu bili svjesni raspeća.
Sotona je sigurno bio sretan. Božji Sin je zaustavljen i više neće biti govora o spasenju. Svjetlo svijeta je bilo ugašeno. Kad je Isusovo tijelo položeno u grobnicu, ispred ulaza postavljen je veliki kamen i nekoliko stražara. Đavao je likovao. No, njegovo veselje je bilo kratkog vijeka.
Biblija nam kaže da je “(Isus) umro, ali da je u Duhu vraćen u život. Krist je potom otišao i propovijedao duhovima koji su bili u zatvoru.” 1 Isus je sišao u svijet mrtvih kako bi donio spasenje dušama koje su ondje bile zatočene. To je bilo Sotonino vlastito dvorište i Sotona je sigurno čuo poruku koju je Isus dijelio. Isusova smrt na križu bila je dio Božjeg plana i način na koji su On i Njegov Otac odabrali izvojevati pobjedu. Isus je, budući da je umro i pobijedio smrt, sada mogao ponuditi spasenje i vječni život svima koji povjeruju u Njega.
“U svijetu ćete imati nevolje,” upozorio je Isus svoje učenike prije svoje smrti, “ali budite hrabri, Ja sam pobijedio svijet.” 2 To je pobjeda – Njegova i naša – koju slavimo na Uskrs.