Prije nekoliko godina bila sam u dosta složenoj i neprijatnoj situaciji na poslu. Stvari između mene i mojeg kolege nisu se poboljšavale i laknulo mi je kad su me prebacili na drugo radno mjesto. Nakon nekog vremena dobila sam kratku email poruku od njega, u kojoj su bile samo dvije riječi: “Ispričavam se.”
To je dobro, pomislila sam. Želi se ispričati. Potražila sam priloženi dokument sa “zvaničnom isprikom,” no njega nije bilo. Očekivala sam detaljno priznanje, crno na bijelo, za sve glavobolje i stres koje mi je prouzročio. No sve što sam dobila bile su te dvije, jednostavne riječi – “Ispričavam se.”
Znala sam da Bog želi da mu oprostim i okrenem novi list u životu. Upitao je za oprost i time učinio svoj dio, i bilo bi ispravno prihvatiti njegovu ispriku i oprostiti mu. No, negdje u dubini svoje duše osjećala sam se prevarenom, zakinutom. Zar se nije mogao malo više potruditi?
Nedavno potom i sama sam se morala ispričati nekome i nisam znala kako da to učinim. Ako navedem razloge svojeg ponašanja ostavit ću dojam nekoga tko se želi opravdati. Tada će moja isprika izgledati neiskrena, a u isto vrijeme možda će i otvoriti nove razgovore o toj senzitivnoj temi. Na kraju sam se odlučila da učinim isto što je i moj bivši kolega učinio. Shvatila sam da moja iskrenost nema veze s jednostavnošću moje isprike.
Nije lako moliti za oprost. Čudan je to osjećaj, i mnogi od nas nisu vični tome. Gary Chapman i Jennifer Thomas podijelili su s nama nekoliko savjeta u svojoj knjizi, When Sorry Isn’t Enough. (Kada isprika nije dovoljna)1 Savjetuju: “Kada tražite pomirenje naučite jezik isprike koji druga osoba govori i budite voljni koristiti ga. U tome leži tajna uspjeha. Ako ne govorite njegovim/njezinim jezikom, opraštanje postaje teže jer će dotična osoba posumnjati u vašu iskrenost.”
Po njima postoje pet glavnih kategorija:
- Izražavanje kajanja. Nekima je dovoljno čuti iskreno izvinjenje. “Žao mi je.”
- Prihvaćanje odgovornosti. Nemojte se opravdavati i jednostavno priznajte: “Pogriješio sam.”
- Obnavljanje odnosa. Nemojte samo reći da vam je žao već otiđite korak dalje i upitajte: “Kako mogu nadoknaditi štetu?”
- Pokajte se i obećajte da to više nikada nećete učiniti.
- Molite za oprost. Pokažite da ste ranjivi i ponizno zatražite oprost.
Mislim da su poniznost i iskrenost ključ uspjeha. Važno je biti istinski zabrinut o potrebama povrijeđene osobe i slušati njihova jadanja. I ako su obje strane voljne, prekrasne stvari se mogu dogoditi u obnovljenom odnosu.
- When Sorry Isn’t Enough: Making Things Right with Those You Love, Moody Publishers. ↑