Umorna, iscrpljena, iznurena. To su moje prosinačke riječi. Znam da ove riječi ne odražavaju istinsko čudo blagdana. No, dani su dugi i naporni, i kad Badnjak osvane za mnom je već 300-tinjak dana. E, kad godina ne bi samo prozujala pored mene, uzimajući svaki trunak moje snage.

Svaka godina počinje s mogučnošću i obećanjem. Uvijek si zacrtam velike ciljeve: izgubiti 7 kg, uštedjeti određenu svotu novca, družiti se više s obitelji, zaslužiti unaprjeđenje itd. No, čim se godina zahukta čini mi se kao da se utrkujem u tri staze i to zavezanih očiju. Stres. Život. Posao. Obitelj. Puno je to.

A onda dođe prosinac i povlačim se u kuhinju peći kolače i kuhati sva ona jela što mirišu na Božić. Odlazim kupiti Božić i moj mršavi novčanik postaje još mršaviji. Ukrašavamo dom božićnim ukrasima dok ne izgleda kao da je na njega pao avion pun ukrasa. Potom naša obitelj volontirira kako bi uljepšala blagdane ljudima iz mjesne zajednice koji si ne mogu priuštiti blagdansku gozbu, darove i slično. Potom gledamo božićne filmove, slušamo božićnu glazbu i sve to kako bismo osjetili Božić.

Zašto onda još uvijek osjećam kako smo se Božić i ja negdje mimoišli?

Prije dvije godine čula sam sljedeće riječi na radiju i suze su mi navrle na oči:

Trebam tihu noć, svetu noć,
da čujem glas anđela u sredini sve te jurnjave i galame,
trebam muklu, ponoćnu tišinu upravo sada,
da završim ovaj ludi dan s tihom noći. 1

Moja je duša žudjela za mirom i tišinom. U tom sam trenutku shvatila da ne mogu usrećiti druge ako sam sama prazna. Ne mogu očekivati od umorne i istrošene duše kao što je bila moja, da nastavi davati. Ne mogu očekivati da “blagdanska čarolija” bude moje gorivo.

Sada su te “tihe noći” dio moga plana. Učim se prepoznati znakove “vožnje na rezervi” i što poduzeti kako bih napunila svoje baterije. Hvala Bogu, to i nisu neke složene stvari. Sada znam da moram:

  1. Odvojiti vrijeme za čitanje Božje riječi, molitvu i pjevanje pobožnih pjesama.
  2. Dobro se odmoriti. Ne smijem biti stalno umorna.
  3. Redovito vježbati i brinuti se o mom tijelu.
  4. Biti povezana s ljudima, naročito s mojim suprugom i mojom djecom. Također je važno uspostaviti kvalitetan odnos s prijateljima i prijateljicama.
  5. Imati “neku kartu” u glavi koja mi govori gdje se nalazim. Ne smijem se osjećati izgubljeno.

S vremenom na vrijeme moram preispitati svoje stavove kao i način rada kako ne bih duhovno i emocionalno bankrotirala, ne samo tijekom božićnih blagdana nego i tijekom cijele godine.


  1. Amy Grant, The Christmas Collection (Božićna zbirka), 2008.