Glas mog sina bio je očajan. “Mama, nemam pojma što se događa. Preselio sam cijelu svoju obitelj kako bih prihvatio novi posao no sada je sve propalo u vodu!”

Pokušala sam ga ohrabriti no kako su minute odmicale uvidjela sam da su svi moji pokušaji bili uzaludni.

Dugo nakon završetka našeg razgovora nisam mogla smetnuti s uma njegovu situaciju. Na kraju sam stala s poslom, sjela u tišinu svoje sobe i molila se za njega i njegovu obitelj. Moj sin i njegova žena aktivni su kršćani i odgovorni mladi ljudi. Znala sam da će sin učiniti sve kako bi priskrbio za svoju obitelj no također sam bila svjesna ekonomske krize i činjenice da nije bilo lako naći dobar posao.

Moleći se Bogu za njih dobila sam riječi iz prvog Psalma i odmah sam znala da je poruka bila namijenjena mome sinu:

„Blago čovjeku koji se ne ravna prema savjetu bezbožnika, ne zaustavlja se na putu grješnika, ne sjeda u zbor opakih, on uživa u Zakonu Gospodnjem, o Zakonu njegovu razmišlja dan i noć. On je kao drvo posađeno uz vode potoka, što rađa plod u pravo doba, na kojem ne vene lišće. Što poduzme, to i uspije.“ (Psalam 1:1-3) 

“Bog je ljubav” (Prva Ivanova poslanica 4:8) i Njegov je odnos prema čovjeku izražen kroz ljubav. Bog nas uvijek nastoji privući k sebi. Ponekad dopušta da nam se nevolje i neuspjesi dogode no ako je naš odnos prema Njemu ispravan onda smo mi kao stabla koja su zasađena pored rijeke i u dogledno ćemo vrijeme uroditi plodom.

Uzmimo na primjer životni ciklus jedne voćke. Ponekad je neaktivna i tijekom tog razdoblja lišće joj opada i voćka izgleda bez života. No, postoje i razdoblja tijekom kojih voćka cvate i obilno rađa.

I mi prolazimo kroz cikluse. Ponekad smo plodni i stvari ne mogu izgledati bolje, no postoje i razdoblja kada nam baš i ne ide sve od ruke i moramo se boriti kako bismo ostali pozitivni. Tijekom takvih vremena volim razmišljati o jednom od svojih najomiljenijih obećanja iz Božje riječi: “Ne gubite dakle svoga pouzdanja kojemu pripada velika plaća! Doista vam je potrebna postojanost da, ispunivši Božju volju, postignete obećanje.” (Poslanica Hebrejima 10:35,36)

Jedva sam čekala da sa sinom podijelim ove misli. Zajedno s ostalim ukućanima molili smo se da ga Bog oslobodi od tjeskobe i bojazni.

I sin i snaha su se počeli moliti svakodnevno za novi posao, a u međuvremenu sin je prihvatio što god mu se ponudilo. Nakon šest mjeseci dobio je obećavajuće radno mjesto u elektroničkoj tvrtki, a godinu dana kasnije unaprijeđen je u potpredsjednika tvrtke.

Na svom se putu suočio s nekoliko velikih prepreka, no Bog ga nije ostavio na cjedilu. Iako je sada vrlo zauzet uvijek nastoji odvojiti vrijeme za Gospodina i Njegovu riječ jer je svjestan da je to jedina tajna njegovog blagostanja i uspjeha.