Za neke je violina “najljudskiji instrument koji postoji”, instrument koji na plemeniti način izražava naše najdublje osjećaje. Violina pjeva svojim drhtavim glasom i dodiruje naše duše. U najdirljivijem dijelu nekog filma, violina ili violončelo često produbljuju emocije koje vidimo na ekranu. Kao što je to slavni violinist Joshua Bell jednom rekao: “Onaj koji svira violinu pripovjeda priču.”

Što čini violinu tako posebnom? Mnoga su studija provedena u posljednjih 300 godina, od zlatnog doba izrade violina od strane majstora kao što je bio Stradivari, pa sve do danas. Violine su rendgenski snimljane, proučavane i mjerene na stotine različitih načina, ali tajna još nije otkrivena. Neke stvari jednostavno ne možete izmjeriti.

Visoko u talijanskim Alpama nalazi se šuma koju zovu Glazbena šuma ili Šuma violina, kako je još neki zovu. (Il Bosco Che Suona). Tamo su rođene jedne od najpoznatijih violina. Tu je drveće izloženo surovim vremenskim uvjetima. Lorenyo Pellegrini je šumski čuvar ili šumski vrtlar, kako sebe radije naziva, koji gorljivo objašnjava kako bi stabla violine trebala rasti. On kaže: „Polako, polako, polako! Gore u ovim planinama drveća rastu tako sporo da ponekad prestanu rasti. Samo skupljaju snagu. Ovdje ima drveća koja su tisuću godina stara. Možete li povjerovati u to? I previše vode nije dobro za njih. Srce stabla treba ostati suho. To daje najbolje drvo. Solidno. Ogromna rezonancija!“

Sjetimo se ovoga kada prolazimo kroz duhovno suha vremena u vlastitom životu. Graditelj glazbala nas priprema da postanemo instrument koji će lijepo zvučati i dodirnuti srce i dušu slušatelja.

U biblijsko vrijeme, na putu u Jeruzalem, nalazilo se sušno područje, ispunjeno drvećima koja plaču (kaplju smolu). Putnici koji su išli u Jeruzalem prošli bi kroz ovo umorno, “uplakano mjesto,” ali težak put se na kraju isplatio.

Blago onima čija je snaga u tebi, čije srce čezne putovati u tvoj Hram. Dok prolaze dolinom Baka, ona se ispunjava izvorima, natapa je jesenja kiša. Oni putuju od grada do grada, do Siona gdje susreću Boga koji je nad svim bogovima. 1

Na isti način, kad god se sretnemo s tugom u ovom životu, možemo naći snagu u vjeri u Boga. Putovanje odanog kršćanina kroz teška vremena je korak po korak ekspedicija kroz “mjesto osvježavajućih izvora.”

No vratimo se Šumi violina. Savršeno drvo je izabrano zbog svoje tonske kvalitete, od strane stručnjaka poput Marcella Mazzucchija, umirovljenog šumara koji kaže za sebe da je “slušatelj drveća.” “Promatram ih i dodirujem. Ponekad ih i zagrlim. Gledajte pažljivo i ispričati će vam priču o svom životu, traumama, radostima, svemu. Ponizna su to stvorenja.” Kada nađe naizgled savršeno stablo kaže: „Pogledajte kako je savršeno izraslo. Ravno je i cilindrično. Bez grana na dnu. Ako mene pitate, unutra je zarobljena violina.“

Mazzucchi potom vadi ručnu bušilicu, i uvrće svrdlo poput vadičepa kroz koru. Pažljivo osluškuje zvuk kucanja koje svrdlo ispušta svaki put kad udari o novi god stabla. Izvlači uzorak jezgre i nakon što ga pažljivo pregleda, uzvikuje, “Veličanstveno!”

Isus je rekao da nismo mi izabrali Njega, već da je On izabrao nas. 2 No, za razliku od savršenog stabla koje je potrebno za izradu violine, Isus ne odabire ljude zato što su dobri ili savršeni. Pogledamo li biblijske junake poput Noe i Abrahama, ili dvanaest apostola, uvidjet ćemo da su svi oni bili prepuni mana i nedostataka. No, Bog je vidio potencijal u njima, nešto veličanstveno, nešto što ni oni sami nisu znali da posjeduju.

Prije sječe, Mazzucchi provjerava da li u blizini rastu mladice smreke za sljedeću generaciju violina. Uklanjanje odraslog stabla omogućit će više sunca i pomoći mladicama da sazriju. “Čim stablo padne, ona mlađa stabla koja su patila u sjeni mogu početi brže rasti”, kaže on. A neka od njih će i sama postati glazbeni instrumenti, koji će se svirati desetljećima ili čak stoljećima. Drvo umire, ali živi u svom novom obliku.

U pravo vrijeme, kada su svi uvjeti optimalni, stablo se reže na ploče i stavlja na sušenje. Drvo se općenito suši ili začinjava deset godina ili više, ovisno o njegovoj veličini i debljini. Pedeset godina staro drvo je još bolje.

Sljedeći put kad čujete očaravajuću melodiju violine, sjetite se svega što je potrebno za izradu ovog instrumenta. Na sličan način, svi smo mi “rad u tijeku”, a ono kroz što sada prolazimo samo je priprema za onaj čarobni trenutak kada se podigne zavjesa i Učitelj položi svoje gudalo na naše žice kako bismo otpjevali svoju priču.


  1. Psalmi 84:5–7 SHP
  2. Pogledajte Evanđelje po Ivanu 15:16.