Bila sam deset godina stara kada sam prvi put čula za Alberta Schweitzera. Ono što me se najviše dojmilo bila je njegova posvećenost. Toliko sam bila zadivljena da sam i sama poželjela postati liječnik i krenuti njegovim stopama u Afriku. U to ste vrijeme morali pretraživati po knjigama i enciklopedijama kako biste saznali nešto više o nekoj osobi, a to ste najčešće činili u mjesnoj knjižnici. Drugim riječima, radoznalost nije mogla biti odmah zadovoljena. Uvijek se osjećala mjera tajanstvenosti i ugodnog iznenađenja kada biste slučajno naletjeli na nešto što uopće niste tražili.
Bila sam knjiški moljac i do tada su svi moji junaci bili izmišljeni likovi, kao Robin Hood ili Mary Poppins. Pošto sam imala bujnu maštu izmislila sam svoje vlastite junake. A onda je osvanuo dan kada sam počela čitati o stvarnim ljudima: misionarima, istraživačima, borcima za slobodu itd.
Albert je bio prvi na dugoj listi, a slijedili su ga Martin Luther King, John Kennedy, Gandhi, Florence Nightingale i mnogi drugi. Shvatila sam da na našoj divnoj planeti, pored svih tih zločinaca o kojima sam čitala u povijesnim čitankama, žive i zaista čudesni ljudi.
I tako sam se još u ranoj mladosti odlučila pridružiti ljudima koji mijenjaju svijet. Svakih nekoliko tjedana “preselila” bih se u neku drugu zemlju, ovisno o kojem sam velikanu čitala. Sada nakon toliko godina s velikom radošću mogu reći da mi se želja ostvarila. Slijedila sam svoje srce i provela godine pomažući ljudima širom svijeta, a i dan danas provodim većinu svog vremena u humanitarnom radu.
Naravno, sve ima svoju cijenu, a greške su sastavni dio života. No, evo najboljeg dijela.Jedna od nuspojava današnjeg vremena i “gotovo trenutnog pristupa informacijama” je da sam putem interneta saznala da moji junaci iz prošlosti nisu bili savršeni i bezgriješni kako sam si to zamišljala. To isto vrijedi i za moje suvremene junake. Svi su oni samo bili, ili još uvijek jesu, samo ljudi od krvi i mesa, a neke stvari koje su rekli ili učinili, bile su diskutabilne.
Kasnije su me upravo te “nesavršenosti” i ljudske mane ohrabrile u trenutcima vlastite slabosti i pada.
Dobre stvari koje su ti ljudi učinili daleko su nadmašile loše i to je dokaz da ne trebate biti savršeni da biste promijenili svoj dio svijeta. Na kraju krajeva, niti oni nisu bili savršeni, a promijenili su svijet!