Zahvalnost bi trebala biti zadana postavka svih Isusovih sljedbenika, ako uzmemo u obzir da je Isus umro kako bi nas otkupio od vječne odvojenosti od Boga. Ovo bi trebalo da nam pomogne i da one, ne tako sjajne stvari postanu nebitne. Ali osobno sam sklona nezahvalnim reakcijama te nervozno reagiram u slučaju gustog prometa, nereda, stresa, premalo ovoga, previše onoga, itd. Znate kako to ide.

Ipak, znam da u velikoj slici svi dnevni detalji nisu od velike važnosti, i želim imati radost u svom srcu. Dopustite mi da s vama podijelim tri područja na koja sam se usredotočila kako bih bila pozitivnija u svojim reakcijama i pogledima.

Budite zahvalni čak i na najmanjim stvarima. Nastojim spoznati koje me sitnice usrećuju, a lista je beskrajna: izlazak i zalazak sunca, dobra šalica kave, jutarnji svježi zrak, dječji smijeh, snažne ruke moga muža, dobra knjiga, moj jastuk itd. Zaključila sam da misliti o malim životnim radostima jača moj karakter  i pomaže mi da se lakše nosim s problemima i životnim izazovima.

Nemojte očekivati neki određeni ishod. Ovo nije nimalo lako! Bilo je trenutaka kada sam imala vrlo snažne osjećaje o tome kakav bi ishod trebao biti, ali u igri su bile stvari koje nisam mogla kontrolirati. Često mi je teško reći: “U svakom slučaju bit ću zahvalna” jer tko želi biti zahvalan na lošem nalazu ili odbijenoj molbi za zaposlenje? Naučila sam pak da se moja zahvalnost ne treba temeljiti na ishodu, već na činjenici da je Bog uvijek dobar, čak i onda kada osobno ne razumijem Njegovu dobrotu.

Sjetite se Božje dobrote. Unatoč svim brigama i nezgodnim situacijima u kojima sam bila nekoliko puta, unatoč svim životnim teškoćama i problemima, ipak sam dobro prošla u životu. Nijedna nevolja nije me uništila, iako me nisu zaobilazile. Nikad nisam završila na mjestu gdje me Božja ljubav nije pronašla. Kao što je Pavao rekao: „Ne samo to, nego se radujemo i nevoljama jer znamo da u nevoljama postajemo strpljivi. U toj strpljivosti Bog utvrđuje naš karakter, a iz toga se rađa nada“. (Poslanica Rimljanima 5:3,4) Kad god zastanem kako bih se prisjetila Božje dobrote, srce mi se preplavi tom istinom i moja se zahvalnost u tom trenutku obnovi.