Isus nije obećao da će nas poštedjeti svih nevolja i poteškoća već da će na kraju pobjediti (Evanđelje po Ivanu 16:33). Ako zamolimo Bog da ojača našu vjeru, tijekom teških vremena, On će to i učiniti. Psalam 50:15 kaže: “Zatim me prizovi u dan nevolje, izbavit ću te, a ti ćeš me slaviti.” Sada ću s vama podijeliti jedno osobno iskustvo koje pokazuje Božju moć, ljubav i brigu za potrebite.
Nakon razornog uragana Haiyan koji je 2013. godine usmrtio više od 6000 ljudi i prouzročio veliku materijalnu štetu širom Filipina, pružali smo humanitarnu pomoć u gradu Tacloban, gdje je veliki broj ljudi stradao, a cijeli grad je bio teško oštećen.
Tijekom prve posjete nastradalom gradu doživjeli smo pravi šok kada smo ugledali mrtva tijela koja su još uvijek ležala pored ceste. U intervencijama spašavanja ljudi iz ruševina, spašeno je i izvučeno više stotina. Nakon povratka kući, nisam mogao prestati razmišljati o svim potrebama nastradalih ljudi. Donacije u obliku hrane i lijekova pristizale su sa svih strana, tako da sam se već sljedećeg tjedna odlučio vratiti u Tacloban.
Bio sam u kontaktu s aviokompanijom koja je pristala prevesti tri tone humanitarne pomoći u to područje, ali dok sam prevozio robu do teretnog terminal, primio sam telefonski poziv od zrakoplovne tvrtke koja me je obavijestila da im je upravo bila oduzeta dozvola za letenje jer je cijela zračna luka u Taclobanu ostala bez struje i broj letova je zbog toga bio sveden na minimum.
Budući da sam bio u velikom kamionu koji sam posudio, odlučio sam nastaviti vožnju do terminala. Dok smo istovarivali robu, upravitelj je došao do mene. Pokazao mi je ogromnu količinu humanitarne pomoći koja je već bila tamo i rekao da bi moglo proći nekoliko tjedana ili čak mjeseci prije nego što dobiju dozvolu da lete u Tacloban.
Otišao sam u ured potpisati neke papire i usput zapodjenuo razgovor s nekolicinom zaposlenika. Rekao sam im da ne vjerujem da je Božja volja da njihova zrakoplovna tvrtka obustavi sve letove u to područje jer je potreba bila velika, a ljudi su doslovno bili bez hrane i vode, i drugih osnovnih potrepština. Dok sam govorio cijelo osoblje je zastalo i slušalo.
Rekao sam im da ću se moliti Bogu da se ta odluka promijeni i da im se ponovno odobri letenje. Pozvao sam ih da mi se pridruže u molitvi. Bilo im je prilično neugodno moliti se s “ekscentričnim strancem”, ali sam im rekao da ću se ja moliti, a oni, ako žele, mogu samo pognuti svoje glave. Po završetku molitve, rekao sam im da znam da će Bog uslišati naše molitve i da me nazovu čim dobiju dozvolu za ponovno letenje. Nasmiješili su se i pristali, no bilo je očigledno da su bili prilično skeptični te da su to učinili samo iz pristojnosti.
Sljedeće večeri, vraćajući se s proučavanja Biblije, primio sam telefonski poziv s nepoznatog broja. Odgovorio sam i na drugom kraju je bio čovjek koji je zvučao vrlo iznenađen. Rekao je: “Jučer ste mi u zračnoj luci dali svoj broj.” Nadležni organi su nas upravo nazvali i obavijestili da smo ponovno dobili odobrenje da letimo za Tacloban. Dakle, prekosutra nastavljamo s našim letovima. Slušajući ga, nisam mogao skinuti osmijeh s lica i rekao sam mu: “Znate da je ovo izravan odgovor na molitvu, zar ne?” “Da! Da, to je nevjerojatno!” odvratio je. Zatim sam mu rekao da se nadam da će sva moja roba biti sa mnom na tom letu i odmah je pristao na to.
Ponekad gledamo na Božja obećanja kao što je priprosta žena gledala na lijepe slike koje joj je sin slao. Priča ide ovako…
Jedna starija žena je živjela u velikoj bijedi i oskudici, i svakog mjeseca njezina crkva pomagala joj je da preživi. Jednog dana, dok je razgovarala sa svojim župnikom, spomenula je svog sina koji je živio u tuđini i tamo imao dobar posao. Rekla je da joj je pisao svakog tjedna i da bi joj u svakom pismu poslao nekoliko lijepih slika. Čuvši to župnik je postao vrlo znatiželjan. Zanimalo ga je zašto se jedan brižan sin, koji je toliko volio svoju majku nije bolje brinuo za nju. Potom je zatražio da vidi njegova pisma, a kada mu je gospođa pokazala hrpu pisama, uvidio je da su “lijepe slike” zapravo bile novčanice strane valute i da su puno vrijedile.