Kako je ponekad lako slušati savjete drugih i promijeniti se u nešto što zapravo nismo. Tada prestajemo biti jedinstveno ljudsko biće i počinjemo temeljiti našu vrijednost na mišljenjima drugih ljudi, a ne na onom što Bog misli.
Prilikom jedne posjete rođakinja mi je dala savjet: “Prava se gospođa ne smije otvorenih usta, zabacujući glavu unatrag i pokazujući svima svoje krajnike i ljepotu usne šupljine.”
Njena me je opaska “ubila u pojam”. “Zar se stvarno tako smijem?” upitala sam je.
Imitirala me je na način da sam ostala bez riječi.
Od toga sam dana postala opreznija. Uhvatila bih se kako se smijem od srca, onako bezbrižno, uživajući u trenutku. A onda su mi na pamet pale riječi moje rođakinje i brže bolje zatvorila bih svoja usta kako nitko ne bi vidio moje zube. Spustila bih bradu dok mi pogled nije postao uprt točno unaprijed te sam nastojala opustiti usne u manji, kontroliraniji oblik i biti suzdržanija.
Željela sam uživati u životu, smijati se svim srce, no moja me je sramežljivost progonila i krala moju radost. “Srce veselo pospješuje ozdravljenje, a duh potišten suši kosti.” 1
A onda sam jednog dana zaboravile sve mjere predostrožnosti i nasmijala se od srca kao u stara vremena. Sunce je i dalje sjalo. Nitko mi nije rekao da su mi krajnici čudno izgledali. Nitko nije pobjegao od mene nazivajući me hijenom. Opet sam se počela smijati, uživajući u zvuku i ritmu.
Jednom sam, zajedno s mojom obitelji posjetila Irsku i moja kćerka (koja voli škljocati fotografskim aparatom bez ikakvog upozorenja) me je uslikala potajno dok sam se smijala. Danas je to jedna od mojih najomiljenijih slika.
Razgledavajući Dublin, u jednom smo trenutku zastali na trotoaru i počeli se šaliti. Na jednoj slici smijem se sa svojim ocem. Ispružila sam ruku da ga dodirnem. Moja je glava zabačena unazad, moja usta širom otvorena i smijem se od srca, i to ne samo glasom i usnama već cijelim svojim bićem, svom svojom dušom.
Psalam 4:8 kaže: “Više si radosti dao mome srcu nego njima u doba žetve, kad obilno rodi njihovo žito i mlado vino.” Tako želim pristupiti životu. Sa smijehom. Želim se smijati od srca i uživati u ovom prolaznom, nezgodnom no misterioznom životu kojeg mi je Bog darovao. Želim se smijati bezbrižno zato jer je Bog na mojoj strani i On ima smisla za humor. Pogledajte samo čudnovatog kljunaša.
- Mudre izreke 17:22 ↑