Jednom sam se odvezla s obitelji na najviši vrh Stjenovitih planina (engleski: Rocky Mountains) ili Stjenjaka – Pikes Peak. Na oko 4200 metara iznad morske razine upijali smo nestvarne prizore jezera, formacije kamenja, šume i visoke planine koje su nas okruživale. Čitav doživljaj ostao je zauvijek “urezan” u naša obiteljska sjećanja.
Prirodu i njenu ljepotu možemo doživjeti na razne načine. Ljubitelji faune dive se životinjama koje nastanjuju neko područje, zaljubljenici u prirodu impresionirani su pričama koje šume i gore imaju za reći, adrenalinski ovisnici uzbuđeno gledaju vrhove koje žele osvojiti, a ja? Ja vidim Božji izražaj.
Zapanjena sam i puna strahopoštovanja prema Bogu i načinu na koji je stvorio zadivljujuću prirodu koja me okružuje na svakom koraku. Nije stvorio prirodu na osnovu moje vrijednosti ili na osnovi zasluge cjelokupne ljudske rase. Stvorio je ovaj prekrasan svijet iako je bio svjestan naše griješne prirode. A potom je stvorio vezu između čovjeka i svoje ostale tvorevine. Kroz prirodu: oceane, šume, planine, pustinje, ravnice i ostale vode dobivamo uvid u Njegovu prirodu – izdržljivu, zapanjujuću, zastrašujuću i životodajnu.
Divno je to što svatko može iskusiti čuda Božje tvorevine, čak i oni koji ne vjeruju u Njega. Biblija kaže da Bog šalje kišu na pravedne i na nepravedne, i tako iskazuje svoju ljubav prema svakom čovjeku. Njegova tvorevina pokazuje Njegovu želju da se brine za svijet i Njegovu vjernost prema nama bez obzira na naša djela. Priroda se stalno obnavlja, neprestano pokazujući nadu i obećanje čak i nakon katastrofa i vremenskih nepogoda.
Ja sam samo mala nota u fantastičnoj i velikoj simfoniji, no osjećam se da nisam beznačajna. Nadam se da ćete i vi dobiti mogućnost da stojite na vrhu svijeta i da će vaša duša tada moći usklikuti s mojom O Gospodine, Bože moj, silno si velik!