Jedan dio priče o Kristvom rođenju me je uvijek posebno fascinirao – dolazak mudraca ili tri Sveta kralja.
Evanđelje po Mateju je jedino evanđelje koje spominje te tajanstvene ljude i te događaje, navodeći doduše samo oskudne detalje. Jednostavno ih opisuje kao “mudrace,” a potom opisuje darove koje su donijeli: zlato, mirišljavu smolu tamjan ili hrvatski rečeno “kâd” i s mirtu. 1.
Rečeno nam je da su došli sa Istoka, što je vrlo širok pojam. Mogli su doći iz Mezopotamije ili čak iz današnje Indije ili srednje Azije. Opće je mišljenje da su došli iz Perzije, koja je u ono vrijeme bila dio Partskog Carstva, nepomirljivog neprijatelja Rima.
Prošlo je oko pola godine otkako su mudraci prvi puta vidjeli zvijezdu, i njihovog dolaska u Jeruzalem. To zaključujemo iz toga što je Herod, saznavši od njih kad će se zvijezda pojaviti, zapovijedio smrt sve muške novorođenčadi, u Bethlehemu i okolici, koji su bili dvije godine stari ili pak mlađi, i tako se riješiti “kralja Židova.”
Da li im je stvarno trebalo dvije godine od Perzije do Jeruzalema? Karavana deva koja putuje ravnom linijom prevalila bi taj put za otprilike 25 dana. Valjda su putovali jako sporo, ili su išli nekim zaobilaznim putem, ili im je pak trebalo puno vremena da se pripreme za put. Ili od svega toga pomalo, a ne smijemo zaboraviti ni prelaske granica carstava koja su stalno međusobno ratovala.
Perzijski su magi bili poznati kao dobri astronomi, no zanima me kako su znali da zvijezda koju su opazili predstavlja rođenje “kralja Židova.” Nigdje u hebrejskim spisima ne možemo naći da će rođenje posebnog kralja biti najavljeno novom zvijezdom. Je li nešto bilo zapisano o tome u njihovoj drevnoj predaji? I zašto bi kraljevo rođenje u malom, neprijateljskom kraljevstvu na zapadu bilo toliko značajno da su osjećali potrebu da se upute na dugo i opasno putovanje, samo da ga vide? Kojom su to informacijom ti mudraci raspolagali?
Evanđelje po Mateju nam kaže da su vidjeli Mariju i dijete “u kući,”2 a ne u staji kao što je to općenito opisano. Luka nam između ostalog govori da su nakon Isusovog rođenja Marija i Josip živjeli normalnim životom. Kada je Isus bio osam dana star odnijeli su ga na obrezivanje,3 a kad je napunio 40 dana odnijeli su ga u Jeruzalem, u hram, da ga posvete Bogu. Tada su također prinijeli žrtvu za Marijino čišćenje nakon poroda.4
A što možemo reći o zvijezdi? Svake godine čitam o ljudima koji analiziraju astronomske podatke iz doba Isusovog rođenja, nastojeći odrediti položaj komete, supernove ili nekog drugog nebeskog događaja koji se podudara s Božićnom zvijezdom. Sumnjam da će u tome ikada uspjeti jer je ta zvijezda bila drugačija od svih do sadašnjih nebeskih ili svemirskih tijela. Matija nam kaže da su je mudraci promatrali s njihovog vidikovca na istoku, te da su uspjeli odgonetnuti njen značaj. Potom su je izgubili iz vida, a prikazala im se ponovno na putu iz Jeruzalema u Betlehem, točnije kada su se približili Betlehemu. Odjednom se zvijezda ponovno pojavila na nebu “I stala nad mjestom gdje je bilo djetešce.” Koja zvijezda iščezne, pa se opet pojavi i lebdi nad kućom? Da li je to uopće bila zvijezda?
Evanđelje po Luki nam kaže da se blještavo svjetlo pojavilo na nebu, one noći kada se Isus rodio. 5 Je li moguće da je “velika nebeska vojska” obasjala nebo tako jako da su mudraci koji su promatrali nebo pogriješili i pomislili da je to neko novo, čudesno nebesko tijelo? Luka kaže da se nebeski zbor nakon pjesme vratio na nebo, a da su mudraci vidjeli kako se zvijezda uzdiže. Možda je to bila jarka svjetlost koja se pojavila nad Josipovom i Marijinom kućom? Zašto da ne? Izgleda da su ih anđeli redovito posjećivali. 6
I na kraju, tu su i darovi. Zbog tri dara stvorila se i tradicija da su postojala i tri čovjeka. No možda su bila samo dvojica ili…čitava skupina, od tko zna koliko ljudi. Zlato kao dar…to razumijem, ali zašto tamjan i smirta? Te su dvije smolaste tvari bile skuplje od zlata i skupljane su s drveća koja su rasla, i na teritoriji današnjeg Jemena.
Židovi su koristili tamjan i smirtu u smjesi smole i biljaka, koje su palili u hramu. Ta je smjesa bila Bogu toliko mila da je svaki onaj koji bi je palio kod kuće bio izgnan. Nije slučajno da je miomirisni tamjan, koji je korišten pri klanjanju Bogu, bio jedan od mudračevih darova. Nisam siguran u koju svrhu su ga Marija i Josip koristili. Možda su ga prodali u Egiptu kako bi pokrili svoje životne troškove, morali su naime nekako platiti smještaj.
I tako su mudraci došli, poklonili se Isusu, i vratili se u svoju zemlju drugim putem, nakon što ih je Bog upozorio da ih Herod namjerava ubiti.