Ljudi su oduvijek proslavljali postignuća, pobjede, i posebne događaje kao što su rođendani, obljetnice, promaknuća, Uskrs i Božić.
Za nas kršćane, Bog je izvor duboke i trajne radosti i sreće, pa tako uvijek imamo povod za slavlje. Zapravo, u raju ćemo uvijek nešto slaviti.
Pored prekrasnog dara spasenja, život nam pruža i mnogobrojne druge razloge za slavlje. Proslava podiže moral prisutnih te su i male stvari vrijedne slavljenja. Pored toga sam čin slavljenja ima i svoju vrijednost.
Dobrobiti slavljenja su:
Slavlje priznaje i svjedoči Božju dobrotu
Naše duhovno zdravlje ovisi o našim mislima. Naime duhovno je zdravo misliti o dobrim i pozitivnim stvarima, a i Biblija nas savjetuje da to činimo: “Uostalom, braćo, neka vam je na umu što je god istinito, što je časno, što je pravedno, što je sveto, što je ljubazno, što je pohvalno, što je god kreposno i što je god hvale vrijedno!”1
Živimo užurbanim tempom, životom koji je prepun izazova i često trčimo od jedne do druge stvari. U tim uvjetima lako je smetnuti s uma ili pak skroz zaboraviti dobre ili lijepe stvari, stvari koje su istinski vrijedne našeg slavljenja. Lako je upasti u zamku obavljanja svakodnevnih zadataka i zaboraviti na Božju dobrotu.
Jednom mi je netko rekao: “Čim prekrižim jednu stvar sa svoje liste, tri druge zauzmu njezino mjesto!” Zvuči poznato, zar ne? Jednostavno se ne možemo oduprijeti iskušenju da trčimo što brže i obavljamo što više stvari. Jedna mudra izreka pak kaže: “Život je maraton, a ne sprint.”
Slavljenje dobrih vijesti, postignuća, pobjeda i otkrića povećava našu vjeru. To je ujedno i svjedočanstvo Božje dobrote i što Bog može učiniti za vas i druge. Većina ljudi je sretna da je netko drugi uspješan, a Biblija nam kaže da se veselimo tuđem uspjehu i sreći. “Radujte se s onima koji se raduju.”2”
Proslavom se priznaju postignuća i ostvarenja ključnih etapa i ciljeva
Nakon postizanja zacrtanog cilja, važno je imati nekoga s kime možete podijeliti tu radost. To možete učiniti na više načina: putem telefona, tekstualne poruke, emaila ili društvenih mreža.
Ponekad čujem vijesti o prijateljima ili poznanicima kojima ide dobro u životu; napreduju u karijeri, ostvaruju ciljeve i slično. Svjestan sam da ih je to sigurno puno koštalo i da su puno znoja prolili kako bi ostvarili neke od svojih snova. Nadam se pak da su na svom putu našli malo vremena da stanu na loptu i da se sa zahvalnošću prisjete svih svojih pobjeda.
Svima je potrebno priznanje i zahvalnost za uloženi trud. Isplati se usporiti svu tu jurnjavu i odati počast pobjedi u vlastitom kao i u životu bližnjih, i nama dragih ljudi. Odajte priznanje i zahvalnost zbog postignutog cilja.
Slavlje pruža prirodnu stanku između mnogobrojnih projekata
Proslave nam pomažu da se osvrnemo unatrag, vidimo odakle smo došli i koliki smo put prešli. Ako ne stanete i ne odvojite vrijeme za zatvaranje projekta ili proslavu pobjede, ta će ista radost ispunjenja cilja ili želje uskoro biti zakopana gomilom novih zadataka.
Kada ste naporno radili na nečemu, zaustavite se i uživati barem malo u saznanju da ste ispunili zacrtani cilj. Uspjeli ste! Dosegli ste svoj cilj i proslavljanjem ćete bolje shvatiti koliko ste samo vremena, energije, truda i novca uložili u svoj projekat. Vaše ulaganje se na kraju isplatilo.
Katalogizirajte svoje uspjehe i pobjede
Recimo da se penjete na planinu. Nakon nekoliko sati biti ćete umorni i sve će vas pomalo početi boljeti. Ohrabrite se pogledom prema dolje i vidite koliki ste put već prevalili. Isto načelo možete primijeniti i s vašim životnim ciljevima. Mjerenje ili slijeđenje vašeg napretka dat će vam osjećaj zadovoljstva, a i znat ćete na čemu ste. To će vam dati poticaj da nastavite dalje i uspjeti ispuniti sljedeći, manji cilj što će vam pomoći da na kraju ispunite onaj glavni, veliki cilj.
Lako je sjetiti se što ste učinili prošlog tjedna ili mjeseca, no nakon nekoliko mjeseci to je već malo teže, naročito ako se želite podsjetiti na sve prepreka koje ste svladali, preskočili ili pak zaobišli na svom putu ka cilju. No, upravo su te prepreke postale pobjede koje zaslužuju biti proslavljene i zapamćene. Lakše se pamti ono što se zapisalo.
Ako zabilježite te uspjehe, kroz nekoliko mjeseci ili godinu bit ćete iznenađeni obimom svojih ostvarenja. Brojanje blagoslova osnažuje vjeru, a isto će to učiniti i brojanje pobjeda ili koraka napretka.
Uživajte u svakoj pobjedi, velikoj i maloj. Kadgod priznate da ste nešto uspješno uradili, jačate svoje samopouzdanje i vjeru u sebe te se pripremate za nove izazove u životu. Ova taktika je naročito važna kada se radi o poticanju uspjeha vaše djece i promicanju njihovog napretka.
Slavlje pruža mogućnost da dobijete “mrkvu” koju možete očekivati kada zaključite projekt ili ispunite zadani cilj
Dobro je nešto željno iščekivati. Ako znate da ćete slaviti, užitak iščekivanja dat će vam dodatni podstrek koji vam treba kako biste dosegli željeni cilj. Neki ljudi unaprijed planiraju svoje nagrade ili povlastice tj.stvari u kojima će uživati. Sama pomisao na te nagrade pomoći će im da ne odustanu kada naiđu na dosadni i spori dio svog projekta.
Bog je stvorio čovjeka da slavi. Uputio nas je da Ga slavimo pjesmom, da uzdižemo ime Njegovo za sve dobro što je uradio i da “Ga veličamo zahvalnicom.” 3 To je zapovijed da slavimo, da se veselimo!
Čak i Bog proslavlja svoje pobjede. Nakon stvaranja svijeta Biblija kaže: “Kad vidje Bog sve što je bio učinio, nađe to za veoma dobro….I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio.” 4 Ako se Bog može osvrnuti unatrag i vidjeti što je sve uradio te se odmoriti od svog rada, zašto i mi ne bismo odvojili vrijeme za to?
Možda se pitate, A što kada stvari ne idu baš najbolje? Ako nemate razlog za slavlje, pogledajte malo dublje i iskopajte “dragulj slavlja,” čak i nešto svakodnevno, a što nikada niste proslavili ranije.
Prije nekoliko dana pročitao sam nešto što je autor Mike Robbinse napisao. Priča je ostavila snažan dojam te je stoga želim podijeliti s vama:
Prije nekoliko godina bio sam u Bostonu. Nakon prezentacije za tvrtku Chevron uzeo sam taksi do zračne luke. Uskoro sam se upustio u zanimljiv razgovor s taksistom o životu, obitelji, i američkoj kulturi. Vozač mi je rekao da potječe iz Etiopije i da je već dvadesetak godina živio u SAD-u.
“Aha, znači nisi odrastao ovdje. Što onda misliš o američkoj kulturi?” Zastao je na trenutak i nakon nekoliko minuta zapitao: “Mogu li biti iskren?” “Naravno,” odgovorio sam. “Mislim da je velika većina ljudi ovdje jako razmažena.”
“Zašto misliš tako?” upitah ga začuđeno.
“Mike, ja sam iz Etiopije! Ovdje je svaki dan dobar dan. Nije mi jasno zašto ljudi ne hodaju unaokolo i ne slave Gospoda, s rukama podignutim visoko i ne kliču stalno HVALA TI! HVALA TI!” 5
Nije li to istina? Naročito za nas koji poznajemo Boga. Trebali smo hodati s rukama visoko podignutim u zrak i zahvaljivati se Bogu na svemu, bez prestanka, jer zaista smo veoma blagoslovljeni.