Jednom sam pregledavajući knjige u knjižari naišla na enciklopediju koja je pored ostalog sadržavala i različite članke o Bibliji. Zanimalo me kako su vjerski i svjetovni izučavatelji opisali biblijske junake i junakinje, te sam počela čitati kratke biografije proroka Danijela, Jeremije i Izaije, kralja Davida, Samsona, apostola Mateja, Petra i Pavla.
Malo po malo, stvari koje sam osobno prihvatila kao činjenice odjednom su postale upitne. Po nekima postoje tri moguća autora knjige o proroku Izaiji, neki pak sumnjaju da je apostol Matej napisao Evanđelje po Mateju, drugi pak tvrde da apostol Pavao nije napisao neke od poslanica koje su mu pripisane. I tako unedogled. Izrazima kao što su “mitološka simbolika,” “legendarne akreditacije,” “nejasne vizije,” autor detaljno objašnjava da se Biblija ne bi trebala tumačiti doslovno. Adama i Evu trebali bismo smatrati kao “simboličke prototipove čovječanstva,” a Knjiga Postanka je samo “način kojim neki pisci izražavaju svoje teorije o podrijetlu ljudskog života i kulturnog identiteta.”
Već i nakon letimičnog pogleda na početnih nekoliko stranica obuzeo me je osjećaj praznine. Smučilo mi se. Jedan dio mene želio je zatvoriti knjigu, no drugi dio je nastavio listati njene stranice, tražeći mišljenja koja bi potvrdila moju vjeru u Bibliju. A onda je moj pogled pao na posljednju rečenicu članka o Isusu Kristu. “Pored svih neizbježnih pitanja o vjerodostojnosti biblijskog izveštaja o Isusovom uskrsnuću jedna je činjenica neosporiva: Isusovi učenici su toliko vjerovali u istinitost uskrsnuća da su bili voljni položiti svoj život za to.” A i mnogi drugi tijekom povijesti, po mom mišljenju.
Osjećala sam se kao da je moje vjerovanje bilo opravdano, a onda me je u sljedećem trenutku preplavio osjećaj srama jer sam samo nekoliko minuta ranije pokazala koliko malo vjere zapravo imam. Ta završna rečenica odagnala je sve sumnje koje su prethodno prodrle u moj um.
Shvatila sam zašto toliko mnogo ljudi još uvijek vjeruje u Bibliju, unatoč postojanju knjiga koje potkopavaju vjeru u Boga. Kroz Bibliju su naime upoznali Boga, njezinog glavnog autora i Njegovog Sina, Isusa.
Bog je živ i dobro se osjeća. Isus nije samo ustao iz mrtvih nego sad živi u svakom srcu koje mu je otvorilo svoja vrata, a riječi iz Biblije su žive i moćne. Kako znam da su ove tri stvari istinite? Znam jer sam ih sama iskusila. Vjerujem u Bibliju zato jer pozitivno utječe na moj život.