Moj dan uvijek započinje izvođenjem moje crne pudlice u jutarnju šetnju koja je za nju itekako važna. Imamo svoju uobičajenu rutu koju prelazimo za otprilike desetak minuta.
Bješe sunčano srpanjsko jutro. Baš prije nego što smo krenuli sjetih se da nam je ponestalo naranči te sam odlučio krenuti drugim putem, ka samostanu karmelićanki koji se nalazio na povučenom mjestu, na vrhu malog brežuljka. Sestre su naime prodavale naranče i to po vrlo povoljnoj cijeni.
I dok smo se penjali vijugavim puteljkom uočio sam znak napisan izblijedjelim slovima: “Molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski s Bogom.” —Terezija Avilska
Od srca sam se složio s tom prekrasnom porukom i kupio svoju vreću naranči.
Nedugo potom, nahranio sam psa, napravio sok od naranče i pripremio se za moje jutarnje druženje s Bogom. Nasumice sam otvorio svoju molitvenu knjigu i oči su mi pale na odlomak pod nazivom: “Molitva provedena u slušanju je prijateljstvo s Bogom.” Naslov je odmah privukao moju pozornost.
Slučajnost? Ne bih se složio s time. Boga poznajem dovoljno dugo da znam kada mi pokušava nešto reći. Usmjerio je moju pažnju prema onom znaku jer je poruka na njemu bila u skladu s porukom koju mi je danas želio prenijeti.
Bog mi se nije samo odjednom odlučio obratiti, i to baš na ovaj dan. Naime, često pokušava doprijeti do nas dajući nam male znakove, dojmove i slično. Danas su se stvari samo iskristalizirale, dobile taj konačni oblik.
Što sam naučio na ovom putovanju? Između ostalog, da je ona duboka čežnja, ona unutrašnja žudnja koju svi ponekad osjećamo i koja djelomično nalazi svoje ispunjenje u zemaljskom prijateljstvu, može u potpunosti jedino biti ispunjena u odnosu s Bogom.
Prijateljstvo je identificirano misaono i duhovno s nekim. Razvijemo li slušanje, komuniciranje i interaktivni odnos s Bogom moći ćemo ući u jedno zaista istinsko prijateljstvo s Njim.