Nedavno sam imala slobodan dan te sam nakon dugo vremena odlučila otići u zoološki vrt. Životinje su fascinantne i uživala sam gledajući ih, a pored toga sam i naučila mnoge interesantne stvari. Uočila sam i nešto što nisam primijetila dok sam odlazila u zoo-vrt kao mala. Životinje su bile tužne jer su živjele u zatočeništvu. Sigurna sam da u tom vrtu dobro skrbe za njih, no može li bilo koji kavez, bez obzira koliko prostran bio, zamijeniti prostranstvo prirode?

U zadnje vrijeme puno sam razmišljala o čimbenicima koji čine naše radno okruženje zdravim i radosnim, ili otrovnim i jadnim. Ne želim reći da su ljudi u otvorenim uredima u kojima svi zaposlenici sjede zajedno, a odvojeni su tek manjim pregradama nalik majmunima koji žive u svojim kavezima, no mislim da se neki od njih upravo tako osjećaju.

Tijekom posljednjih godina pročitala sam nekoliko knjiga o organiziranom i poticajnom okruženju i neke od njih su me oduševile. Sve govore o zajedničkim ključnim konceptima no iz različitih perspektiva.  U jednoj piše da je sloboda ili samostalnost u radu jedan od najznačajnijih čimbenika koji utječu na motivaciju i zadovoljstvo u radu. Suprotno, nedostatak slobode u donošenju odluka koje utječu na nečiji rad je jedan je od najvećih demoralizatorskih čimbenika u današnjim radnim okruženjima.

Knjiga Reinventing Organizations (Ponovno stvaranje organizacija) 1 opisuje brojne organizacije koje su u zadnjih nekoliko godina implementirale programe koji mijenjaju paradigme industrijske era na kojima se temelje mnoge korporativne operacije. Organizacije budućnosti temelje se na samoupravljanju i cjelovitosti tj. povećanju autonomnosti i slobode na radnom mjestu. One žele omogućiti djelatnicima kvalitetniji život na radnom mjestu i, sljedstveno tome, obogatiti njihov život u cjelini.

Kaže se da ako odaberemo posao koji volimo, niti jedan dan nećemo trebati raditi. Ne slažem se baš s tim. To je lijepa ideja i drago mi je da to nekima uspijeva. No, ja sam realista i jasno mi je da nećemo svi uspjeti dobiti takav posao. U drugu ruku, većina nas provodi osam ili više sati na radnom mjestu te stoga vjerujem da bismo trebali barem malo uživati u onome što radimo čak i kada nemamo “idealan” posao. Trebao bi postojati neki smisao, osjećaj ispunjenosti, pripadnosti i zajedništva.

Da bi se postojeća industrijska struktura promijenila u strukturu koja se temelji na ljudima potrebna je suglasnost rukovodstva tvrtke. Nisam glavni izvršni direktor ili neki viši menadžer pa što dakle ja, jednostavni srednji menadžer može učiniti da uljepša svoje radno mjesto i od njega učini pozitivnije i produktivnije radno okružje?

Joy at Work (Radost na poslu) 2 opisuje tvrtku utemljenu na četiri vrijednosti – integritetu, poštenju, društvenoj odgovornosti i zabavi. Autor tvrdi da radost na poslu počinje s inicijativom i kontrolom pojedinca. Osobno nemam potpunu kontrolu, no uvijek mogu poduzeti inicijativu. Mogu učiniti neke stvari kako bih stvorila zdravije radno okruženje. Jednu stvar uvijek mogu kontrolirati a to je moj odnos prema ljudima i način na koji motiviram svoj tim.

Odlučila sam preispitati vlastite pretpostavke o radu općenito, ljudskoj prirodi, mojoj ulozi i osobnoj motivaciji, određenim ljudima. Temeljim li svoje odnose na radnom mjestu na mišljenju da “moje kolege stavljaju vlastite interese ispred zajedničkih te su stoga sebični” ili pak na ideji da “moje kolege žele upotrijebiti svoje talente i vještine kako bi doprinijeli uspjehu tvrtke i poboljšali svijet?”

Znam što me motivira. Znam da je su to “autonomija, majstorstvo i svrha.” 3 Ja bih to pak rekla ovako – imati neovisnost donijeti odluke koje utječu na moj život, moći naučiti nove stvari i usavršiti ono što već znam i raditi nešto korisno, nešto vrijedno truda. Mislim da većinu mojih kolega motiviraju iste stvari. Pokušavam vjerovati da ljudi kao ja, koji rade u neprofitnim organizacijama čiji je cilj služenje javnosti, misle dobro i brinu za svoju organizaciju i zajednicu u kojoj žive te nastoje obaviti svoj posao savjesno i kvalitetno. I u redu je ako sam samo ja jedina sretnija i manje stresna osoba u tom uredu, zato jer pozitivno gledam na druge, vjerujem da svi imaju dobre namjere i pokušavam promijeniti stvari za dobrobit sviju. To je dobar početak, zar ne?


  1. Frederic Laloux, Nelson Parker: Brussels, 2014
  2. Dennis Bakke, PVG: Seattle, 2005
  3. Daniel Pink, Drive (Pokretač): The Surprising Truth About What Motivates Us, (Iznenađujuća istina o tome što nas motivira) Riverhead Books: New York, 2010