U Propovijedi na gori, Isus je poučio svoje sljedbenike i pozvao ih na pouzdanje u Božju providnost kada je rekao: “Zato vam kažem: ne brinite se za svoj život—što ćete jesti ili piti ili za svoje tijelo—u što ćete se obući. Zar nije život vredniji od hrane, a tijelo od odjeće?” (Evanđelje po Mateju 6:25).

Kad shvatimo da je Bog naš Otac koji nas voli i skrbi za nas, stvaramo duboko povjerenje u Njega, povjerenje koje pomaže u borbi protiv tjeskobe ili brige o našim svakodnevnim potrebama i poteškoćama. Grčka riječ prevedena kao anksioza ili briga znači biti preokupiran zabrinutošću, biti anksiozan. Isus nam poručuje da vjerujemo Ocu, Stvoritelju i Davatelju života koji je obećao ispuniti sve naše osobne, životne potrebe.

Isus koristi jednostavne analogije iz prirode kako bi istaknuo da trebamo staviti svoje povjerenje u Boga, a ne u imovinu, u izvore prihoda ili pak u stvari ovog svijeta. On se obraća našim strahovima i brigama koji nam govore da nemamo dovoljno za sadašnjost i budućnost.

“Pogledajte ptice na nebu! One niti siju, niti žanju, niti prikupljaju hranu u žitnice, a vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od ptica? Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan sat? Zašto se tjeskobno brinete za odjeću? Pogledajte kako rastu poljski ljiljani, a ne rade i ne predu. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj svojoj raskoši nije odijevao poput njih.  Pa, ako Bog tako odijeva poljsku travu, koja je danas tu, a već se sutra baca u peć, zar neće još više odijevati vas, malovjerni?” (Evanđelje po Mateju 6:26–30).

Iako ptice ne siju niti žanju, to ne znači da im Bog samo stavlja hranu direktno u kljun – trude se da je pronađu. On ih pak opskrbljuje i uzdržava. Isus tada koristi argument “od manjeg ka većem” kako bi iznio svoje stajalište: Ako Bog hrani ptice, neće li onda hraniti vas, koji ste daleko vrjedniji od ptica?

Razumijevanje da je Božje stvaranje ljudskih bića vrijednije i važnije za Njega od stvaranja neljudskih stvorenja prvi put je vidljivo u priči o stvaranju, gdje je čovjek stvoren na Božju “sliku” i “priliku” te dobio vlast nad zemljom i svim njezinim stvorenjima (Knjiga Postanka 1:26-28). To se dodatno očituje činjenicom da je Bog toliko volio ljudska bića da je dao svog jedinorođenog Sina da umre za naše grijehe kako nijedan koji vjeruje u Njega ne bi propao, nego imao život vječni. (Evanđelje po Ivanu 3:16)

Između primjera o pticama i cvijeću Isus navodi da je uzaludno brinuti se: “Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan sat?” (Evanđelje po Mateju 6:27). Odgovor na ovo pitanje je, naravno, očigledan: nema smisla brinuti se, jer to ništa ne mijenja.

Nakon što je ukazao na to da zabrinutost ne može ništa promijeniti, Isus je upitao: “Pa, ako Bog tako odijeva poljsku travu, koja je danas tu, a već se sutra baca u peć, zar neće još više odijevati vas, malovjerni?” (Evanđelje po Mateju 6:30). Nekoliko puta u Evanđelju po Mateju, Isus je upotrijebio izraz “malovjerni” kada bi se obratio onima koji su se bojali ili bili anksiozni umjesto da vjeruju Bogu (Evanđelje po Mateju 8:26, 16:8). Vjera, kako se ovdje koristi, znači pouzdanje da Bog može i hoće djelovati u ime svog naroda.

Nakon što je istaknuo da je Bog koji hrani životinje i oblači zemlju naš Otac koji nas voli i koji će se pobrinuti za sve naše potrebe, Isus kaže da stoga (uzimajući sve to u obzir), ne moramo biti zabrinuti niti tjeskobni . “Zato se nemojte brinuti i govoriti: ‘Što ćemo jesti, što ćemo piti ili u što ćemo se obući?’ To sve traže oni koji ne poznaju Boga. Ali vaš Otac nebeski zna što vam je potrebno.”(Evanđelje po Mateju 6:31, 32).

Isus ovdje uspoređuje ono što nevjerenici čine s onim što bi vjernici trebali činiti. Grčka riječ prevedena ovdje kao “traženje” izražava koncept intenzivnog traženja ili žudnje za nečim. Dok drugi mogu dati prednost stvarima ovog svijeta, kršćani su pozvani da traže prvo Božje kraljevstvo: “Stoga, prvo se brinite za Božje kraljevstvo i za ono što on želi, a za sve drugo će se pobrinuti Bog. Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za sebe. Svaki dan ima dosta svojih nevolja.” (Evanđelje po Mateju 6:33, 34).

Isus nas uči da se danas ne brinemo o sutrašnjim, mogućim nevoljama, već da vjerujemo Bogu za današnje izazove i prepustimo mu buduće probleme. Svaki će dan imati svojih izazova i poteškoća, ali mi imamo uvjerenje da će nas Bog, svojom milošću, izvući iz njih. Isus nas ne uči da nećemo imati nikakvih problema, i da će nam život uvijek biti bezbrižno jedrenje, ali nas poziva da se suočimo s problemima s vjerom u Boga, jer se On brine za nas.

Bog je naš Otac i mi kao vjernici, Njegova djeca, koja traže Njega i Njegovu pravednost, te stoga možemo vjerovati da će naš Otac “kroz Isusa Krista ispuniti svaku našu potrebu prema svojemu raskošnom bogatstvu.” (Poslanica Filipljanima 4:19) Često nam daje mnogo više od bitnih stvari, jer “Bog može, svojom snagom koja djeluje u nama, učiniti nemjerljivo više nego što molimo ili mislimo.”(Poslanica Efežanima 3:20)

Većina nas nije bogata, no poučeni smo da odredimo prave prioritete, naročito o upravljanju materijalnim dobrima i financijama. Dobili smo odgovornost da priskrbimo za naše obitelji i učinimo sve što je u našoj moći kako bismo bili financijski stabilni. Istovremeno moramo paziti da naši financijski ciljevi ne postanu važniji od našeg odnosa s Bogom. Kao vjernici, odgovorni smo koristiti naše financije, vrijeme, talente i ostala sredstva za Božju slavu, brinuti se za naše voljene i pomagati drugima. Poučeni smo da budemo velikodušni i vratimo Bogu kroz naše desetine i darove, činimo dobro i dijelimo svoje financijske blagoslove s onima koji su u potrebi.

Poruka nije da kršćani neće imati poteškoća ili nevolja, ili pak da ćemo imati sretan i bezbrižan život, ili da možemo očekivati da će nas Bog obilno opskrbljivati, u svako vrijeme i na svakom mjestu, ili da nećemo morati raditi kako bismo prehranili sebe i svoje obitelji. Poruka je da, kao vjernici, ne bismo trebali biti zabrinuti ili uznemireni zbog stvari ovozemaljskog života, već bismo trebali vjerovati u Božju brigu, Njegovo poznavanje naših potreba i Njegovu sposobnost da ih zadovolji.

Možemo imati mir u svom srcu i umu jer znamo da Bog ima sve pod kontrolom, da nas voli i želi nam najbolje te da će se brinuti za nas. Kao što je apostol Pavao napisao: “Ne brinite se tjeskobno ni za što, već molite i tražite od Boga sve što vam treba. A kad molite, uvijek i zahvaljujte, i Božji mir, koji je iznad svakog ljudskog razmišljanja, čuvat će vaša srca i vaše misli u Isusu Kristu.” (Poslanica Filipljanima 4:6, 7) Božja obećanja su istinita, bilo da živimo u razdoblju stabilnosti i sigurnosti ili u vrijeme gubitaka, financijske i gospodarske nesigurnosti, bolesti, političkih previranja ili prirodne katastrofe.

U Božjim smo rukama. On nas voli, brine se za nas i vjerno nam pruža pomoć tijekom cijelog našeg života. Bez obzira na situaciju u kojoj se nalazimo ili stanje svijeta oko nas, možemo se uzdati u Njega. Njegova smo djeca i voli nas, i s Njim ćemo provesti cijelu vječnost.