Oduvijek sam mrzio gubiti. Bez obzira o kojoj se igri radilo, morao sam pobijediti. Nisam mogao prihvatiti činjenicu da nisam najbolje bacio kockice, pogodio točno u centar ili odigrao najbolju moguću kartu. I dan danas volim pobjeđivati, no ne po svaku cijenu. Najbitnije mi je da dam sve od sebe. Nedavno sam uočio da i moj šestogodišnji sin voli pobjeđivati i biti prvi u svemu. Uvijek inzistira da sve bude po njegovom. Molim se da će s vremenom naučiti da to ipak nije najvažnija stvar.
Život je više od toga. Nije važno biti najbolji u svemu, no svjestan sam da se puno ljudi se ne bi složilo s mojim mišljenjem. Istinski pobjednici smo: ako gradimo sretan obiteljski život, uspješni smo u svom poslu ili pak imamo krug bliskih prijatelja. Sve su ove stvari zaista važne. Ljudski je željeti sretan i uspješan život. Kršćanima je pak najvažnije živjeti u skladu s Riječju Božjom i Njegovim putevima. To je Božja definicija pobjeđivanja.
Jednom su pitali Isusa koja je najveća zapovijed. Njegov odgovor otkriva što On misli o pobjedničkom životu.“‘Ljubi Gospodina svojega Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom i svom svojom misli!’ To je najveća i prva zapovijed. Druga je ovoj jednaka: ‘Ljubi svojega bližnjega kao samoga sebe!’”1
To je jednostavna definicija, no lakše reći nego učiniti, zar ne? Srećom, nismo sami. Bogu možda nije važno tko će pobijediti u teniskom meču ili u kartaškoj igri, no uvijek možemo računati na Njegovu pomoć, naročito kada nam je ona najpotrebnija. Bog želi da pobijedimo u stvarima koje su zaista važne: “Hvala Bogu koji nam svagda daje pobjedu u Kristu.” 2