Kada sam se molila da Isus podari snagu i ohrabrenje svima vama koji prolazite kroz teške životne trenutke, Gospodin me je podsjetio na život poslije ovog života. Potom sam ponovno pročitala neke biblijske stihove koji uspoređuju nebesku slavu s bolom, tugom i problemima ovozemaljskog života. Ohrabrujuće, baš kao i ovi sljedeći stihovi:
Nakon teškog i napornog dana,
Kad nevolje moje pripadnu prošlosti,
A tuge moje nestanu kao rukom odnešene,
Napokon ću vidjeti Isusa!
Kad bol, jad, i tuga prestanu,
A snažan nalet zime prođe,
Nakon godina sukoba osvanut će veličanstveni mir:
Napokon ću vidjeti Isusa!
Pred nama je zaista svijetla budućnost! Nemojmo se toliko usredotočiti na poteškoće sadašnjosti da u potpunosti zaboravimo ljepote neba. Bog je znao da će Njegova djeca trebati ohrabrenje, uvjerenje da je Nebo stvarno i da će im to jamstvo dati nadu. Njegova nam riječ kaže: “Uostalom, braćo, neka vam je na umu što je god istinito, što je časno, što je pravedno, što je god kreposno i što je god hvale vrijedno!” 2 Doista prikladan opis nebesa!
Ivan nam je rekao o novom nebu i novoj zemlji, i mislim da je vrijedno ponoviti da moramo usmjeriti svoj pogled i pozornost prema gore.
“Vidjeh novo nebo i novu zemlju, jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, ni mora više nema.
I vidjeh sveti grad, novi Jeruzalem, gdje silazi od Boga s neba, opremljen kao zaručnica, ukrašena svojemu zaručniku. I začuh jaki glas s prijestolja gdje govori: ‘Evo Božjega šatora među ljudima, i prebivat će s njima, i oni će biti njegov narod, a sam će Bog biti s njima njihov Bog.
I obrisat će Bog svaku suzu s njihovih očiju, i više ne će biti smrti, ni tuge, ni vike, ni boli ne će više biti, jer prvo prođe.’ I reče onaj koji je sjedio na prijestolju: ‘Evo činim sve novo.’ I reče me: ‘Napiši: ove su riječi vjerne i istinite.’” 3
“Potom vidjeh: gle, veliko mnoštvo koje nije mogao nitko izbrojiti, od svakoga naroda i plemena, i puka, i jezika gdje stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijelu odjeću, s palmama u rukama.”4
U ovom svijetu nemamo “trajnog” grada, nego tražimo grad koji dolazi: “grad na tvrdu temelju kojemu je arhitekt i graditelj Bog.”5
Na kraju ćemo stići u to “bolje mjesto, to jest nebesko” kojeg želimo i tražimo. “Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni u čovječje srce nije ušlo, to je pripravio Bog onima koji ga ljube!” 6
Isus je rekao: “Mnogo je stanova u kući mojega Oca. Kad ne bi bilo tako, kazao bih vam. Jer idem pripraviti vam mjesto. I kad odem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzeti ću vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja.”7
Učinimo Božja obećanja o nebu temeljni dio naše vjere, baš kao što smo to učinili i sa saznanjem o spasenju. Na ta se obećanja možemo osloniti tijekom teških vremena. Bog nam nije morao unaprijed reći o divnim stvarnostima koje nas čekaju na nebu. Mogao nas je iznenaditi, no nije. Znao je naime da će vizija o budućem svijetu biti naša motivacija i nadahnuće, snaga koju ćemo trebati kako bismo prevazišli izazove s kojima se svakodnevno suočavamo.
Blagoslovljeni smo Njegovim spasenjem i kao Njegovi glasnici zauzimamo važno mjesto u ovom svijetu. Bez obzira na sve to možemo očekivati izazove, probleme i nevolje. No, nikada nismo sami. Isus nas svakodnevno obasipa svojim blagoslovima i vodi nas kroz životne poteškoće. On je uvijek veći od svih naših problema.
Kada ste iscrpljeni i trebate se okrijepiti, prisjetite se stvarnosti neba. Onda se podsjetite na ono što On radi na ovoj zemlji i na važnost vaše misije i činjenicu da ste jedno od Njegove djece. Suočite se s problemima s vjerom i hrabrošću, svjesni da svojim primjerom dajete drugima prigodu da nađu nadu u Isusu i istinu koju toliko žele.