Jeste li vi od onih koji vole pričati? Ako jeste, onda imamo nešto zajedničko. Volim pričati s ljudima, u četiri oka ili pak preko telefona. Prisutan sam i na društvenim mrežama te svakodnevno šaljem i primam poruke preko interneta.
Sposobnost pričanja i komuniciranja s drugima Bogom je dana. Poslanica Hebrejima 13:16 kaže: “A ne zaboravljajte dobročinstva i zajedništva, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu!”
U drugu ruku pak, jednom je jedan mudrac rekao da postoji “vrijeme kad se šuti, i vrijeme kad se govori.”1
Kao dječak neprekidno sam govorio. Često sam dominirao razgovorima, stalno prekidao ljude komentirajući ili postavljajući pitanja prije nego bi završili svoje misli. S vremenom sam upoznao ljude koji su to isto činili meni, pokazujući mi kako je biti na drugoj strani. Od tada sam se potrudio da govorim manje i slušam više, i ovaj je stav drastično promijenio moj odnos s drugim ljudima.
Prva poslanica Solunjanima 4:11 kaže nam “nastojte gledati svoj posao…..” Mi, pričalice stvarno se trebamo potruditi kako bismo bili tihi kad je to potrebno.
Ponekad sam prebrzo odgovarao, i na kraju žalio zbog toga. Jedan mi se takav incident dogodio na neformalnom okupljanju sa svojim kolegama s posla. Netko me je onako iz šale upitao kako se slažem s jednim od kolega. Baš sam u to vrijeme imao neke manje nesuglasice s dotičnom osobom, i o tome sam bez suzdržavanja i prozborio, ne znajući da je ta osoba sve to slušala. Slijep sam od rođenja i ljude većinom prepoznajem po glasu. Možete si zamisliti kako sam pocrvenio kad sam odjednom začuo glas te osobe, koja je stajala nasuprot meni: “Čuo sam svaku riječ, Steve.”
Biblijski primjer nepromišljenog pričanja je Josip. I on je platio visoku cijenu jer nije mogao držati jezik za zubima. Josip je bio omiljeni sin svog oca, te su stoga njegova braća bila ljubomorna. Povrh toga, dvaputa je usnio da će vladati nad svojom obitelji, te je pomislio da bi bilo dobro to reći svojoj braći. 2 Oni su se toliko naljutili na njega da su ga bacili u duboku jamu i prodali u roblje.
Iako ponekad nije lako prešutjeti, učiniti to veoma je mudro. “I luđak kad šuti, može vrijediti kao mudar; kao razuman kad zatvori svoje usne.”3