U prispodobi o izgubljenom sinu, Lk.15, Isus nam kaže:
“Jedan je čovjek imao dva sina. Mlađi od njih reče ocu: Oče, daj mi dio od imanja što mi pripada.” On im dakle podijeli imanje. Nekoliko dana poslije mlađi sin pokupi sve i ode u daleku zemlju. 1
Nesvakidašnji zahtjev mlađeg sina je najvjerojatnije iznenadio izvorne slušatelje. Mladić je tražio svoj dio nasljedstva; koji bi inače dobio nakon očeve smrti, dok je otac još bio živ. Slušatelji su očekivali da će im Isus reći kako se otac na te njegove riječ jako naljutio i prekorio svog sina.
No, otac se nije naljutio na njega nego se pomirio s okolnostima i podijelio sinovima svoje bogatstvo. Mlađi sin je potom prodao svoj dio imanja, ne mareći za oca i njegovu budućnost, lišavajući ga time ploda budućih žetvi i berbi.
Dio nasljedstva je također bio prepisan i na starijeg brata, no kako priča odmiče postaje nam jasnije da je otac i dalje upravljao obiteljskim imanjem.
Nevolje mlađeg sina
Potom Isus opisuje što se dogodilo mlađem sinu:
“Nekoliko dana poslije mlađi sin pokupi sve i ode u daleku zemlju. Ondje prosu svoje imanje živeći raspušteno. Kad je sve potrošio, nastade u onoj zemlji velika glad, i on zapade u oskudicu.” 2
Napustivši očevu kuću mlađi se sin predao raskalašenom životu. Posljedica toga je bila da je izgubio sve što je imao, a kada je proćerdao sav novac u toj se zemlji pojavi glad.
“Tada ode i najmi se kod nekoga građanina one zemlje. Ovaj ga posla u svoja polja da čuva svinje. Rado bi bio utišao svoju glad mahunama što su ih jele svinje; ali mu ih nitko nije davao.”3
Prvotni slušatelji bi razumijeli njegovu situaciju i kako je uopće toliko nisko pao da je završio hraneći svinje. U to su vrijeme svinje po zakonu bile nečiste životinje, a iz kasnijih hebrejskih spisa saznajemo da je svaki onaj koji je uzgajao svinje bio proklet. Da stvari budu još gore, bio je toliko gladan da je zavidio svinjama na njihovoj hrani. U tom je trenutku konačno došao k sebi.
“Tada dođe k sebi i reče: Koliko najamnika u mojega oca ima kruha u izobilju, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći ću k svome ocu i kazat ću mu: Oče, sagriješih nebu i tebi! Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom; primi me kao jednoga od svojih najamnika!” 4
Sin se odlučio vratiti kući i priznati ocu da je pogriješio. Prisjećajući se da najamnici njegova oca imaju dovoljno hrane, naumio je zamoliti svog oca da ga uzme kao jednog od svojih zaposlenika.
Povratak kući
“Ustade dakle i ode k svom ocu. Već izdaleka ugleda ga njegov otac, i sažali se. Potrča mu ususret, pade mu oko vrata i poljubi ga.” 5
Sin je osramotio svog oca ispred cijelog sela. Otac je imao svako pravo da ga pošteno izgrdi i da čeka na njega dok ovaj prolazi kroz cijelo selo i suočava se s neodobravajućim pogledima negdašnjih suseljana. Umjesto toga, otac izabire razumijevanje i milosrđe i uzbuđeno potrči u susret svom sinu. Tim se činom otac ponizio jer je morao podignuti haljine i pokazati svoje noge. Otac ga je zagrlio i poljubio, prije nego je ovaj mogao išta reći.
A sin mu reče: “Oče, sagriješih nebu i tebi; nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. A otac zapovijedi svojim slugama: Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je. Podajte mu prsten na ruku i obuću na noge!” 6
Sin je imao uvježbani govor, no otac ga prekida i zapovijeda svojim slugama da mu donesu prsten i najbolju odjeću i obuću.
Pored poruke koju je svojim činom poslao slugama i seoskoj zajednici, otac šalje snažnu poruku i svom sinu. Ta poruka je oprost. Očeva dobrodošlica bila je djelo nezaslužene milosti. Sin ničim nije mogao promijeniti prošlost. Otac nije želio izgubljeni novac nego izgubljenog sina.
“Onda dovedite ugojeno tele i zakoljite ga! Održat ćemo radosnu gozbu i proveselit ćemo se.” 7
Priprema tako velike životinje za gozbu pokazuje da je namjeravao pozvati cijelo selo na feštu. Potom otac objavljuje svima razlog za proslavu:
“Jer je ovaj moj sin bio mrtav i opet živi; bio je izgubljen i nađe se.” 8
Stariji sin
“Njegov stariji sin bio je upravo u polju. Kad dođe i približi se kući, začu glazbu i ples. Dozva jednoga od slugu i zapita što je to? Tvoj brat je došao, odgovori mu on. I otac je tvoj dao zaklati ugojeno tele, jer je opet dobio zdrava sina. Tada se on razljuti i ne htjede ući.”9
Na kraju radnoga dana, nakon što je proslava već počela, stariji sin se vraća s polja. Čuvši detalje očeve dobrodošlice svome bratu, naljuti se. Običaj je da stariji brat vodi proslavu zajedno s ocem, no stariji brat krši protokol i pred svima odbija ući u kuću i pridružiti se veselju, a na kraju se naočigled sviju i posvađa s ocem.
“Njegov otac izađe i stade ga nagovarati. A on odvrati ocu: Već ti tolike godine služim, i nikada još ne prekrših tvoje zapovijedi. A meni još nikada nisi dao jareta da se proveselim sa svojim prijateljima. A sad, kad dođe taj tvoj sin, koji ti je imanje prosuo s bludnicama, dao si mu zaklati ugojeno tele.”10
Reakcija starijeg sina puna je nepoštivanja, omalovažavanja i zlobe, no kako otac na sve to reagira? Isto kao i sa svojim mlađim, izgubljenim sinom – s ljubavlju, strpljenjem i milosrđem. Reče mu: “Sine ti si uvijek sa mnom, i sve je moje tvoje.” 11
Obojica sinova imaju narušeni odnos s ocem i otac se trudi to popraviti. Sinovi se trebaju pomiriti s ocem i uspostaviti bolji odnos s njim. Obojica naime primaju istu ljubav od oca.
Očeva posljednja izjava pokazuje radost da se njegov nekada izgubljeni sin napokon vratio kući. “A trebalo je održati radosnu gozbu i proveseliti se, jer ovaj je tvoj brat bio mrtav i opet živi; bio je izgubljen i nađe se.”12 Čitatelj ovih redaka mora sam zaključiti da li je stariji brat, koji je također bio izgubljen, na kraju bio nađen i duhovno obnovljen, jer nam Biblija naime o tome ne govori.
Ova prispodoba pokazuje nešto prekrasno o Bogu, našem Ocu. On je milostiv i suosjećajan, pun ljubavi i dobrote. Kao i otac u ovoj priči, i naš nebeski Otac nam daje slobodu izbora, i voli nas bez obzira na naše izbore i kuda nas oni odvode. On želi da mu se svaki onaj koji je zalutao i prekinuo odnos s Njim, vrati. Čeka na nas i prima nas natrag širom raširenih ruku, s veseljem i proslavom. On prašta, voli i iskazuje dobrodošlicu.
Otac nas sve duboko voli. Isus je dao svoj život za svakog od nas. Bog je velikodušan i dobar, pun ljubavi i milosrđa i pozvao je svakog od nas, da budemo Njegovi predstavnici te da činimo ono što je Isus činio – volimo prezrene, nađemo izgubljene, prihvatimo odbačene i pomognemo im da ponovno stanu na noge. Isus želi da se veselimo i radujemo kada se izgubljena duša vrati domu svome – Njemu.
- Evanđelje po Luki 15:11–13 ↑
- Evanđelje po Luki 15:13,14 ↑
- Evanđelje po Luki 15:15,16 ↑
- Evanđelje po Luki 15:17–19 ↑
- Evanđelje po Luki 15:20 ↑
- Evanđelje po Luki 15:21,22 ↑
- Evanđelje po Luki 15:23 ↑
- Evanđelje po Luki 15:24 ↑
- Evanđelje po Luki 15:25-28 ↑
- Evanđelje po Luki 15:28-30 ↑
- Evanđelje po Luki 15:31 ↑
- Evanđelje po Luki 15:32 ↑