Prije mnogo godina, suprug i ja radili smo kao misionari u Foz do Iguaçu, gradu na jugu Brazila. Zajedno s našom djecom izvodili smo lutkarske predstave, u školama i raznim drugim ustanovama, kako bismo prikupili potrebna financijska sredstva i na kreativan način prenijeli evenđelje djeci, tinejdžerima i starijima.
U našem susjedstvu živjelo je nekoliko siromašnih obitelji. Svaki tjedan pomagali smo im s voćem i povrćem koje bismo dobili na obližnjoj tržnici. Jednog Božića imali smo mali višak novca, te smo ga odlučili podijeliti s jednom od tih obitelji, kao blagdansko iznenađenje. Zamolili smo Boga da nam pokaže koja je obitelj bila najpotrebnija i Bog nas je podsjetio na jednu mnogočlanu kršćansku obitelj. Otac, glava obitelji povrijedio je nogu na poslu, i iako zbog toga nije izgubio svoje radno mjesto, bio je nesposoban za rad i poslodavac ga nije mogao plaćati tijekom dva mjeseca dok se oporavljao od ozljede.
Otišli smo do njihove kuće i dali majci omotnicu. Otvorila ju je i počela plakati. Zatim je brzo otišla u spavaću sobu. Bili smo zbunjeni i pitali smo stariju kćer u čemu je problem, ali ni ona nije znala što se događa.
Majka se ubrzo vratila, obrisala suze i rekla: “Molim vas, oprostite mi i nemojte još otići. Djeca ne znaju, ali dobili smo nalog za plaćanje od električne tvrtke i sutra je krajnji rok za ispunjenje te obveze. Ako ne platimo, sutra će nam isključiti struju. Novac koji ste nam donijeli je točan iznos koji smo dužni. Bile su to suze radosnice jer sam se jutros molila dragom Bogu da učini čudo i da nam da novac, ali nisam imala pojma kako će to učiniti. Želim vam se zahvaliti što ste Njegovo oruđe milosrđa za nas!”
Kasnije, nakon našeg trećeg dijeteta, našli smo se u financijskom škripcu i trebala su nam dječja kolica. Tijekom posjeta prijateljima, rekla sam im za našu potrebu, a žena je odmah uskliknula: “Čekaj malo!” Zatim je otišla i uzela dječja kolica koja su pripadala njezinoj kćerki; bila su upravo onakva kakva sam željela. Dala mi ih je s osmijehom i rekla: “Sada razumijem kako Bog odgovara na molitve. On dirne u srce onoga tko ima nešto za podijeliti i ta osoba daje onima kojima je to potrebno!”
Tako istinito, zar ne? Kad bismo samo svi odgovorili na Božji poziv i podijelili ono što možemo s potrebitima, postali bismo oruđe Božje velikodušnosti, i pretvorili ovaj svijet u puno bolje mjesto!