Mnogo smo se puta molili za ljude i na mjestu su bivali izliječeni ili pak ubrzo potom. No, također smo doživjeli i to da smo se mjesecima ili pak čak i godinama molili za nekog tko boluje od neke ozbiljne bolesti i nismo vidjeli željno očekivane rezultate. U takvim situacijama čovjek može upasti u kušnju i početi se pitati zašto je to tako i jesmo li mi nešto krivo učinili?
Biblijanas savjetuje da činimo dobro i da nam to ne smije dosaditi, 1 i to načelo definitivno možemo primijeniti i u molitvi za bolesti s kojima se godinama moramo nositi. Možda ćemo u kušnji pomisliti Zašto traćiti vrijeme kada izgleda da molitva ne djeluje? No, mi u svojoj kratkovidnosti vidimo samo taj trenutak, dok Bog vidi puno veće vremensko razdoblje. Moramo se uzdati u Njega i vjerovati mu da će na kraju sve ispasti dobro. Na kraju krajeva, nije li to ono što tražimo?
Ljudski je pak osjećati se poraženo, frustrirajuće i biti pun pitanja kada ne vidimo rezultate koje očekujemo. Molili smo se iskreno, usrdno, svim srcem i upravo tada trebamo vjerovati. To me podsjeća na stih: “Doista vam je potrebna postojanost da, ispunivši Božju volju, (zato jer ste se molili) postignete obećanje.” 2
Uzmimo na primjer moju osobnu situaciju i kako nakon godina i godina usrdne molitve još uvijek imam iscrpljujuću očnu bolest. Znači li to da su moje molitve bili uzaludne i neefikasne? Jamčim vam da je odgovor na ovo pitanje definitivno negativan. Vaše molitve nisu uzaludne, niti su nedjelotvorne i neučinkovite. Biblija nam kaže da su naše molitve “moćne i djelotvorne”. 3
Kada odvojim vrijeme da se zaustavim i pogledam na stvari s Božjeg stajališta vidim objektivnu sliku svoje situacije. Kada kažem da moje oči još nisu izliječene uviđam da je to samo jedan dio velike slike. Istina je da nisam “trajno” izliječena, no istina je i da sam više puta iskusila povremena ozdravljenja.
Ako pridajem previše važnosti potpunom i trajnom izliječenju onda minimiziram i zanemarujem puno važnije stvari koje je Bog učinio u mom životu. Kada pridajem previše važnosti potpunom odstranjenju bolesti u osobnom životu, onda ne pridajem važnost svemu divnom što je Bog učinio za mene, kada me je toliko puta privremeno ozdravio i to baš onda kad je to bilo najpotrebnije.
Ustrajna sam i još uvijek se molim za potpuno ozdravljenje jer znam da On to može učiniti. No, ne zaboravljam zahvaliti mu se na već dobijenim odgovorima. Iako me ova bolest prati već dugo vremena, Isus se neprestano, iz dana u dan, brine za mene. Zbog duge bolesti iskusila sam mnogobrojne dodire ozdravljenja, što bez dugotrajne bolesti ne bih mogla. Isus mi je podario privremeno ozdravljenje baš u trenucima kada mi je to bilo najpotrebnije, na primjer kada sam trebala ispuniti određene planove, doseći ciljeve i slično. To me je ohrabrilo možda čak i više nego da sam odmah na početku primila potpuno izliječenje. Tada nisam bila potpuno izliječena, no primila sam onoliko ozdravljenja koliko mi je po Njemu bilo potrebno. Njegovi dodiri ozdravljenja došli su baš kada sam ih najviše trebala.
Moja dugotrajna bolesti nastavlja donositi koristi u moj život. Bog je uzeo sve one molitve za moje zdravlje i usmjerio njihovu moć u mnoga, dobra djela. Bog me nije potpuno izliječio ali je uslišao moje molitve i pomogao mi da naučim što znači suosjećanje i ovisnost o Njemu.
Brza, instantna ozdravljenja ne donose uvijek najveće dobro ljudima.Prisjetimo se samo desetorice gubavaca. Ozdravili su maltene u trenu. Devetorica su bila toliko zaokupljena vlastitim iscijeljenjem da su jednostavno otrčala, a da se nisu ni zahvalili Isusu. 4 Ne dobivanje trajnog ozdravljenja pomoglo mi je da nastavim hoditi po vjeri, a ne po gledanju, 5 i zahvaljivati se Bogu na dodirima (povremenim, kratkotrajnim) ozdravljenjima.