Moja vremešna majka bila je na telefonu. “Kad sljedeći put dođeš u posjetu prvo svrati u garažu. Čistimo je i tvoj je brat unutra našao neke tvoje stare stvari.”
Što je to moglo ostalo u garaži iz mog djetinjstva? Stigavši do naše obiteljske kuće zavirio sam u garažu i ugledao…glomazni ručni pisaći stroj. Solidan i čvrst kao i uvijek, no malo zahrđao od 30-godišnje neupotrebe. Prizor me podsjetio na sretne dane. Stroj je bio rabljen kada su mi ga roditelji kupili kao nagradu za dobar uspjeh u školi. Sam sam naučio tipkati i na njemu sam proveo sate i sate, pišući svoje pjesme i priče.
Prije nego sam se pomirio s idejom da moj stari prijatelj napokon mora otići na vječni počinak, pokušao sam još jednom napisati nešto na njemu. Zaboravio sam koliko snage zapravo treba da bi se udarila tipka na ručnoj pisaćoj mašini. Vrpca je bila stara, suha i bez tinte i jedva sam vidio što sam natipkao. Opa, pogriješio sam. Moj mali prst desne ruke automatski je pokušao ispraviti grešku, no onda sam se sjetio da tipka “delete” kojom se brišu znakovi, ne postoji na staroj pisaćoj mašini. S teškom sam mukom udarao po tipkama starog stroja i nekako uspio natipkati svega nekoliko riječi. Zatim sam začuo zvonce koje me je upozoravalo da je red pri kraju te da moram povući polugu kako bi se papir gurnuo prema gore i vratio valjak na početak novog reda. Trudio sam se iz petnih žila no rezultati su bili minimalni.
Koja razlika između tipkanja na staroj pisaćoj mašini i tipkanja na tabletu. Lagan, mali i savršeno prenošljiv, mogu ga ponijeti svuda sa sobom. Izvadim ga iz svoje torbice, pritisnem dugme i odmah se upali. Nekoliko laganih pritisaka na tipkovnicu i riječi se odmah pojavljuju na zaslonu. Jedan dodir tipke Backspace i moje se greške izbrišu u trenu. Još nekoliko dodira i program automatski ispravi greške nastale tipkanjem. Jednim klikom sačuvam svoj dokument, a s još nekoliko klikova pošaljem pismo svim prijateljima širom svijeta – nema karbon-papira, koverti, markica, a elektronska pošta (e-mail), skoro trenutno, stiže na adresu pošiljatelja.
Naš duhovni život je sličan tome. Bog nam nudi “prijenosnu duhovnu tehnologiju” koju svakodnevno možemo koristiti –molitvu, osobni odnos s Njim, darove Svetog Duha kao što su mudrost, znanje i vjera 1 no odluka je na nama. Možemo se koristiti darovima koje nam nudi ili pak možemo donijeti odluku o njihovom nekorištenju, drugim riječima možemo odlučiti da nam Božja pomoć nije potrebna. To bi bilo kao kada bih ja odbacio svoj tablet, koje je moderno, tanko, lagano i prijenosno računalo i umjesto njega izabrao stari i masivni pisaći stroj. Božja duhovna tehnologija može poboljšati naš život, stoga upotrijebimo je!
- Prva poslanica Korinćanima 12 ↑