Moja starija sestra Sheila imala je velik utjecaj na moj život, točnije na moju mladost. Naučila me da sviram gitaru, a i sama je pisala lijepe pjesme, pune ljubavi i nade. Pokazala mi je da su duševne rane iste kao kožne – uvijek se izliječe prirodno.
S vremenom sam shvatila da neki ljudi ozdrave brže nego drugi. Neki se “drže” da tako kažem, te svoje tuge dok se ona ne pretvori u gorčinu. Dopuštaju tužnim uspomenama da opterećuju i iscrpljuju njihovo tijelo i um i oduzmu im radost življenja. Kad netko neprestano udara po svojoj rani, ta rana nikako neće moći zacijeliti.
To se dogodilo i meni. Naljutila sam se na nekoga i tu sam srdžbu i bijes tjednima nosila u sebi. Sve dok mi prijatelj nije preporučio da oprostim toj osobi te da se počnem moliti za nju. Rekao mi je: “Ako se moliš za njega, uskoro ćeš osjetiti kako te ogorčenost i ozlojeđenost napuštaju.” Poslušala sam ga i njegove su se riječi i obistinile. Sad se niti ne sjećam o kome se točno radilo, ali dobro se sjećam tog savjeta, kojeg sam se od tada uvijek pridržavala.
Moja je sestra bila u pravu kad je govorila o ranama. No, moramo oprostiti i zaboraviti. Moramo se riješiti tih negativnih osjećaja. Bez obzira što nam se dogodilo Bog može sve preokrenuti u našu korist. Na nama je da Ga volimo, vjerujemo Mu i slijedimo Ga.
Biblijska priča o Josipu dobro prikazuje ovo načelo. Josip je oprostio svojoj braći iako su ga prodali u roblje. Kao rob služio je 13 godina. U Knjizi postanka 50:20 kaže im: “Vi dakako mislite zlo protiv mene, ali Bog okrenu to na dobro, da izvrši ono što se danas zbiva, da uzdrži na životu mnoge ljude.”
Čak i sam Bog oprašta i zaboravlja! Poslanica Hebrejima 8:12 “Doista, bit ću milostiv njihovim nepravdama, i njihovih se grijeha ne ću više spominjati.” Ovo načelo je u samoj srži kršćanske poruke. Upravo je to Bog napravio za nas kad je poslao Isusa da umre za naše grijehe. Želimo li biti Isusovi sljedbenici, moramo primiti Njegovu ljubav i oprost, a potom moramo naučiti opraštati i zaboravljati, ne samo za dobro drugih ljudi nego i za naše vlastito!