2016. godine Ljetnje Olimpijske igre održavale su se u Rio de Janeiru, u Brazilu. Bilo je nekih zaista uzbudljivih trenutaka. Sportaši iz 28 različitih sportskih grana takmičili su se u 41 disciplini i oduševljavali su nas svojim talentom, smjelošću, upornošću, kao i fizičkim i mentalnim sposobnostima. No, po mojem skromnom mišljenju postoji jedna druga strana ovog natjecanja koja je blistala sjajnije od svih odličja, a to je značenje vjere i Boga u životima mnogih učesnika.

Volim Olimpijske igre i godinama ih pratim. Vjerujem da su se tijekom posljednjih igara više nego ikada, mnogi takmičari izjasnili o svojoj vjeri u Boga. Osvrnimo se ponovno na neke od njih:

Etiopska atletičarka Almaz Ayana postavila je čudesan rekord na 10 000 metara, više od 14 sekundi brže od dosadašnjeg svjetskog rekorda koji se dugo činio nedostižnim. Toliko nevjerojatan je bio njezin podvig da su neki odmah počeli sumnjati da je koristila nedopuštena sredstva. No, atletičarka im je smireno odgovorila: “Moj doping je moj trening i moj doping je Isus. Ništa drugo. Kristalno sam čista.”

Priča američke plivačke legende Michaela Phelpsa je bez presedana. Iako je osvojio ogroman broj olimpijskih medalja u prethodnim igrama, razočarao se do te mjere da je počeo razmišljati o samoubojstvu. Bio je okružen tamom potištenosti kada mu je prijatelj dao kopiju poznate knjige kršćanskog autora Ricka Warrena, Svrhovit život (Purpose-Driven Life). Ponovno se rodila nada i njegov je život, život pobjednika opet bio na pobjedničkoj stazi i to zahvaljujući novootkrivenoj vjeri i odnosu s Bogom.

Rijetki su očekivali srebrnu medalju od kolombijskog boksača u muha kategoriji Yeberjena Martineza. Kada su nakon toga nevjerojatnog uspjeha pitali njegovu majku što ona misli o poduhvatu svog sina, rekla je: “Davno sam rekla Bogu: Bože, u Tvoje ruke predajem ovo dijete. Učini s njim što god želiš.”

Jamajčanin Omar McLeod osvojio je zlato u utrci na 110 metara prepone i to sa dosta velikom prednošću. Prelazeći liniju uzviknuo je na sav glas “Hvala Ti, Isuse!”

Simone Manuel postavio je novi olimpijski rekord na 100 metara slobodnim stilom u plivanju. Ona je bila prva afričko-američka žena koja je osvojila zlatnu medalju u pojedinačnom takmičenju u plivanju. Poslije utrke priznala je: “Mogu reći samo jedno: slava Bogu.” Katie Ledecky, vrlo talentirana američka plivačica i osvajačica nekoliko zlatnih medalja rekla je da se pomoli prije svake utrke i da joj je vjera “izvor snage.”

Ragbijačka ekipa Fidžija osvojila je prvu zlatnu medalju u povijesti svoje zemlje, pobjedivši sve svoje suparnike, između ostalog i Veliku Britaniju i to s 43:7. Nakon pobjede igrači su na terenu zapjevali, pjesma je između ostalih riječi imala i slijedeće stihove: “Krvlju Janjetovom i Riječju Gospodnjom, pobijedili smo.”

Zašto bi vjera bila važna u sportu? Mislim da ima veze s izdržljivosti, snagom, ravnotežom, zdravljem i optimizmom koji daje. Zapravo, to je istina za svaki izazov kojeg se prihvatimo. Biblija to ponavlja, psalmist je naime pjevao: „Bog koji me je opasao svojom snagom i koji je unaprijedio more putove. On mi dade brze noge kao u jelana, postavi me visoko na kamenit greben.“ 1 “Blažen čovjek koji u tebi nalazi snagu, dok se u svom srcu sprema na hodočašća!” 2 “Moć je u tebe, Bože.” 3

Kada prepoznamo naše slabosti i nedostatke otvaramo se primanju snage od Boga. “On daje snagu umornome, daje jakost slabome. I mladići se umaraju i malakšu, mladi ljudi padaju. Ali koji se uzdaju u Gospodina, crpe novu snagu, krila im rastu kao orlovima. Trče, i ne umaraju se. Hode, i ne malakšu.” 4 Obećanje je to na koje se možemo osloniti prije takmičenja. Vjernici poznaju tu tajnu. Trudimo se koliko god možemo, a ostalo predajemo u Božje ruke. “Konj se oprema za dan boja; ali pobjeda dolazi od Gospodina.” 5

Apostol Pavao uspoređivao je kršćanski život s utrkom. Mi to možemo nazvati duhovnom atletikom. “Braćo, ja ne umišljam sebi da sam dostigao, ali jedno činim: zaboravljam ono što je za mnom, a posežem za onim što je preda mnom. Trčim k cilju, k nebeskoj nagradi kojoj me Bog zove u Kristu Isusu.” 6

Najvjerojatnije, uspjeh sportaša-vjernika ili bilo kojeg čovjek koji se oslanja na Boga u svom životu je zbog toga što svi koji vjeruju imaju neke više, nebeske ciljeve koji nisu ograničeni ovozemaljskim. Ovo podsjeća na riječi jednog od apostola:

“Ne znate li da u trkalištu svi trče, ali jedan dobiva nagradu? Tako trčite da dobijete! A svaki koji se bori, od svega se odriče: oni dakle da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim, ne kao na nesigurno; tako se borim, ne kao onaj koji udara u vjetar. Nego trapim svoje tijelo i zarobljavam ga da tako, nakon što sam drugima propovijedao, sam ne budem isključen.” 7

“Zato dakle i mi, imajući oko sebe toliki oblak svjedoka, skinimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s ustrajnošću trčimo u borbu koja nam je određena. Uprimo pogled u Isusa, Početnika i Dovršitelja vjere.” 8


  1. Psalam 18:33,34
  2. Psalam 84:5
  3. Psalam 62:12
  4. Izaija 40:29–31
  5. Mudre izreke 21:31
  6. Poslanica Filipljanima 3:13,14
  7. Prva poslanica Korinćanima 9:24–27
  8. Poslanica Hebrejima 12:1,2