Volim gorko, kiselo, ljuto, papreno: paprene bombone, krastavce, sve s okusom limuna, višnje, itd. Neki vole pikantne stvari ili slatke, a moj novi susjed naprimjer voli umami, peti okus koji se zove ukusno. Nikad pak nisam srela nekoga tko voli gorke stvari. Nije ni čudo! Zapravo, riječ koju najčešće upotrebljavam kada opisujem nešto gorko je “neugodno.”
Nije slučajno da se pridjevom “gorak” ili “ogorčen” također opisuje nešto što se drži u sebi kao ogorčenost, ozlojeđenost i ljutitost. Jednom sam pročitala članak u kojem se opisuju tri vrste ogorčenosti.
Prva je protiv Boga. Ova vrsta ogorčenosti može nastati jer ne razumijete zašto se nešto loše dogodilo: gubitak voljene osobe, prirodna katastrofa, ili nešto što po vama nije bilo pravedno i fer. Ljutite se na Boga jer nije zaustavio zlo i zaključujete da nije čuo vaše molitve ili da Ga pak uopće nije briga.
Druga vrsta ogorčenosti je ogorčenost prema drugim ljudima. Možda se netko ponio loše prema vama, lagao vas ili vas ogovarao iza vaših leđa. Osjećate da im nikada ne možete oprostiti, a ponekad čak i smatrate da to nisu niti zaslužili i da to sigurno ne bi bilo fer.
Posljednja vrsta ogorčenosti možda naizgled i nije ogorčenost jer se radi o ogorčenosti prema samome sebi! Iako znate da vam je Bog oprostio, iz nekog razloga ne možete oprostiti samome sebi i te negativne misli još uvijek obuzimaju vaš um.
Mislim da se svatko od nas ponekad razočara u životu. Svi mi bivamo povrijeđeni, prije ili kasnije i nije nimalo lako nositi se s ljudima koji imaju tešku narav. Pitanje je samo kako se nositi s tim bolom?
Poslanica Hebrejima 12:15 “Gledajte da tko ne ostane bez Božje milosti, da ne uzraste kakav gorki korijen, i ne počini štete, da se mnogi ne okaljaju!” Zbog ogorčenosti možete propustiti oprost koji vam Bog želi dati. I kao što primjer o korijenu govori, isprva je teško opaziti ogorčenost, no kako taj “korov” raste, tako se i njegovi simptomi počinju sve više i više pokazivati. I ako ga ne iščupate zagaditi će vaš život.
U osamnaestom poglavlju Evanđelja po Mateju, Petar je upitao Isusa koliko puta mora oprostiti nekome, i da li je možda sedam puta sedam dovoljno. Možda je Petra netko povrijedio šest puta pa je zaključio da mu je bilo svega dosta. Isus mu je odgovorio da se radi o sedamdeset puta sedam, a potom mu je ispričao priču o nemilosrdnom slugi.
U toj poredbi kralj želi dovesti svoje financije u red te naređuje svim svojim slugama da mu vrate novac koji su mu dugovali. Ispostavilo se da mu je jedan sluga bio dužan deset tisuća talenata, iznos jednak 200 000 godišnjih plaća! Nezamisliva svota koju on naravno nije mogao platiti. Kralj stoga izda zapovijed da se po nekom tadašnjem rimskom zakonu, njegova žena, djeca i sva njegova imovina prodaju kako bi se namirio postojeći dug.
No kada je sluga pao na koljena i počeo preklinjati kralja govoreći: “Molim vas budite strpljivi i sve ću vam vratiti!” kralj se sažali, oprosti mu dug i pusti ga. Ne znam što biste vi učinili da vam netko oprosti ogroman dug i tako vam vrati vašu obitelj i život. No izgleda da je taj sluga imao ozbiljnih problema i da nešto stvarno nije bilo u redu s njim. Naime nakon što je napustio kraljevu palaču nailazi na nekoga tko je njemu bio dužan, svotu od nekih sto dinara. Bio je to dug 600 000 manji od onoga koji mu je upravo bio oprošten. Susrevši svog dužnika napada ga i davi, zahtijevajući od njega da mu odmah vrati posuđeni novac.
Kada se njegov dužnik bacio na koljena vapeći: “Molim vas budite strpljivi i sve ću vam otplatiti!” sluga ga baci u zatvor.
Kada je kralj čuo za to, pozove slugu natrag, ukori ga i reče mu da je trebao biti milostiv prema drugima kao što je on bio milostiv prema njemu. Kralj ga potom baci u tamnicu, da čami u njoj dok ne otplati svoj dug. Isus zaključuje odlomak s prilično ozbiljnom izjavom: “Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako svatko od vas ne oprosti od srca svojemu bratu.”1
Motivirajuće, zar ne? Biblija kaže: “Svaka gorčina, i gnjev i ljutina, i vika i vrijeđanje neka nestane među vama sa svakom vrstom pakosti! Budite jedni prema drugima plemeniti, milosrdni, praštajući jedni drugima kao što je i Bog u Kristu oprostio vama.”2 No Bog je svjestan da nije lako oprostiti, stoga nam je obećao pomoć, ako Ga samo zamolimo.3
Jednom sam vidjela smiješnu sliku dvoje starijih ljudi. Jedna je osoba bila žena koja je uvijek pomagala drugima, nije se ljutila i lako je prelazila preko stvari. Izgledala je veselo i dobro se držala za svoje godine. Druga osoba je bio stariji gospodin koji je uvijek vidio najgore u ljudima. Stalno je gunđao i nije nikome opraštao. Izgledao je vremešno i slabo. Ispod ilustracije bile su riječi: „Neki su ljudi dobro očuvani, neki pak dobro ukiseljeni.“
Koji ste vi?