Nadiu sam upoznala prije sedam godina, kada je u deset sati navečer došla u naš dom u društvu jednog našeg zajedničkog prijatelja. Koža joj je bila žućkasta, oči upale i prazne, kosa koja je očigledno nekada bila njegovana; krhka i bez sjaja, a njena odjeća, izraz lica i govor tijela odavali su osobu koja je izgubila svaku nadu u život.
Kroz njenu priču saznala sam da su joj nekoć mnoge žene u susjedstvu zavidjele. Bila je lijepa, dobro stojeća u društvu, trideset godina u skladnom braku i “savršena” majka dviju kćeri. Živjela je u velikoj kući i često je priređivala bankete i prigodne proslave za svoje prijatelje. No, sada je sve je to bilo dio prošlosti. Nadia je sjedila u našoj dnevnoj sobi grčevito držeći svoju prijateljicu za ruku. Život joj se okrenuo za 360 stupnjeva. Muž ju je ostavio, a njihova zajednička tvrtka bila je na rubu stečaja. Kasnili su s otplatom hipoteke na obiteljsku kuću i banka je prijetila da će im je oduzeti.
Suprug ju je čak pokušavao proglasiti mentalno nestabilnom osobom kako bi dobio potpunu kontrolu nad njihovom imovinom i poslovanjem tvrtke. S brakom srušio se i čitav njezin svijet, što se negativno odrazilo i na njeno zdravlje, a posljedica svega bio je nedavni srčani udar. Situaciju je dodatno pogoršala i činjenica da su joj mnogi prijatelji okrenuli leđa postavši odjednom prezauzeti.
Iako je odrasla u tradicionalnoj obitelji Bog joj nije bio blizak već negdje tamo, daleko. Sada je pak shvatila da neće moći prevazići nastalu krizu bez Njega. Prva zajednička molitva ohrabrila ju je te je na kraju našeg razgovora odlučila redovito prisustvovati našim susretima biblijske grupe.
U sljedećih nekoliko mjeseci njena je vjera u molitvu ojačala do te mjere da je sama počela dobivati odgovore na svoje dvojbe, tužne misli i očajne čežnje. Napredak je bio spor i loši i dobri dani stalno su se izmjenjivali. Potom su uslijedile godine uspona i padova, no Nadia nikad nije izgubila nadu već je polako ali sigurno koračala naprijed, prema duševnom ozdravljenju i boljem sutra.
S vremenom vratila joj se volja za životom i radom te se ponovno počela brinuti za svoju obitelj i biti dobar primjer svojoj kćeri. Dok su drugi smatrali da joj se dogodila tragedija, ona je na događaje u svom životu gledalo pozitivno i kako Bog može preokrenuti sve u našu korist. Poslanica Rimljanima 8:28 Bila je svjesna naime da bez tih dubokih kriza, unutarnjih previranja i uništenja njenog prijašnjeg svijeta ne bi upoznala i u potpunosti razumjela Božju ljubav niti bi pak našla istinski smisao svog života. Sada je imala sasvim drugačije prioritete. Sada je Isus bio na prvom mjestu u njenom životu.
Njeni stambeni i financijski problemi još nisu riješeni. Iako je već sedam godina prošlo, zakonska bitka za njen dom još uvijek traje. Nadia preživljava na maloj mirovini, no ponekad se mora prihvatiti i manjih poslova. Unatoč minimalnih primanja često dragovoljno sudjeluje u programima naše udruge i u klaunovskim terapijama za djecu i odrasle.
Što je najvažnije, Nadia je puno jača danas i lakše se suprotstavlja životnim bitkama. Strah od gubljenja je nestao jer je svjesna da je Onaj koji ju je pronio kroz najveće krize nikada neće napustiti. Kao ptica koja se spokojno ugnijezdila na Božjem dlanu i ona sada gleda s visine na životne probleme i više joj ne izgledaju nepremostivi kao nekoć. Kao kralj David i ona danas s osmijehom govori: “Zašto si klonula, dušo moja; zašto uzdišeš u meni? Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog.” Psalam 42:6