Kako samo ponekad mogu biti glup. Za ne povjerovati! Redovno čitam Bibliju već 40 godina, ali tek sam jučer shvatio nešto tako osnovno da sam se zapitao gdje mi je pamet bila svih ovih godina.
Nedavno me je zasmetalo kako se ljudi nepravedno odnose prema Bogu. U mnogim knjigama koje sam pročitao i televizijskim emisijama i filmovima koje sam gledao Boga uvijek prikazuju kao strogo i nepopustljivo pa čak i zlo biće. Dojadilo mi je takvo prikazivanje Boga jer to se jednostavno ne poklapa s Bogom kojeg ja poznajem. Istovremeno, priznajem da sam ponekad sumnjao u Božju dobrotu. No čak i kad sam se borio s vlastitim pitanjima o Božjoj pravednosti, znao sam da su te druge predodžbe o Njemu bile krajnje nepravedne.
Razmišljao sam o tome i mislim da je Bogu dosadilo ljudsko mrmljanje, prigovaranje i optuživanje. Na um mi je pao sljedeći stih: “Ljubav je strpljiva i uslužna.”(Prva poslanica Korinćanima 13:4) Prepoznao sam te riječi i znao sam da su dio govora apostola Pavla o ljubavi. A onda sam se sjetio kako je Ivan, ljubljeni Isusov učenik, obuhvatio suštinu Božje naravi u tri jednostavne riječi: “Bog je ljubav” (Prva Ivanova poslanica 4:8) Potom mi je sinulo da 13.poglavlje Prve poslanice Korinćanima također opisuje Boga.
Kakav Bog! Podnosi nas jer je jednostavno takav. To je Njegova priroda. Njegova pravednost je uravnotežena, usklađena s beskonačnim strpljenjem, ljubaznošću i dobrohotnošću. On je Bog koji podnosi sve što nepravedno bacamo na Njega. Nije gord, arogantan, nepristojan, sebičan, ogorčen ili osvetoljubiv. On je Bog koji će drage volje dati sve svojoj djeci. (Poslanica Rimljanima 8:32.)
Najviše me je pogodila spoznaja da sam ukazivao na “zrno prašine” u očima ovih autora i scenarista koji su se po mom mišljenju grubo odnosili prema Bogu, a zaboravio sam na “deblo” u vlastitom oku, kada sam prigovarao Bogu da me je zapostavio. Kao što sam spomenuo na početku, ponekad zaista mogu biti glup.
“Zašto primjećuješ trun u oku svoga brata, a ne vidiš gredu u vlastitom oku? Kako možeš reći svojem bratu: ‘Brate, daj da ti izvadim taj trun iz oka’, kad ne vidiš gredu u vlastitom oku? Licemjeru! Prvo izvadi gredu iz svoga oka, a tek ćeš tada jasno vidjeti kako izvaditi trun iz oka svoga brata.”(Evanđelje po Luki 6:41,42).