Ivana sam prvi put upoznala davne 1995.godine prilikom prikupljanja humanitarne pomoći u Italiji za izbjeglice iz Hrvatske i Bosne. Dobro se sjećam njegovog osmjeha i srdačnog stiska ruke.
Nakon nekoliko godina ponovno sam ga srela. Nazvao nas je kako bi nam ponudio odjeću i obuću koju je skupio. Otišli smo do njega i tada nas je upoznao sa svojom suprugom Francescom i dvoje djece. Od toga smo trenutka ostali u vezi i tako smo se s vremenom zbližili i bolje upoznali.
Ivan i Francesca često bi nam se požalili kako je teško živjeti u društvu koje je davno izgubilo prave vrijednosti. Željeli su promijeniti svoj način života, no nisu znali kako. A onda sam nedavno tijekom jedne posjete osjetila da se nešto doista i promijenilo. Blagovaonica je imala više stolova i kako se približavalo vrijeme objeda prostorija se počela puniti živahnom dječicom iz susjedstva. Ivan je pomogao pri postavljanju stolova, a onda nas je upoznao s Claudiom i Manuelom, parom sličnih svjetonazora, koji je živio u njihovom gradiću.
Nešto kasnije upoznala sam i druge obitelji koje su postale dio mreže zvane Gruppi di Acquisto Solidale (Grupa Solidarne Razmjene). Ujedinili su se kako bi po jeftinijoj cijeni kupovali hranu i ostale potrepštine izravno od proizvođača ili trgovina na veliko. Članovi grupe podržavaju lokalne proizvođače, poštenu razmjenu, višestruku uporabu i ekološki uzgoj hrane. Ivan i njegova obitelj suosnivači su mjesnog ogranka i kroz njene aktivnosti našli su način da iskažu ljubav prema bližnjemu.
Prije nekoliko mjeseci organizirali su ručak za nekolicinu siromašnih obitelji koje smo doveli u njihov dom. Bili su vrlo prijazni i gostoljubivi domaćini te su nas poslužili s vrlo ukusnim domaćim specijalitetima. Nakon ručka poklonili su svakom od nas malu bočicu, domaćeg maslinovog ulja.
I tako su Ivan i Francesca s vremenom uspjeli promijeniti svoj način života i time ispuniti svoju životnu želju.