Bez obzira na besparicu u kojoj sam odrastao nikada mi nije nedostajalo ono osnovno, no da bih nekome nešto poklonio morao sam otkinuti od svojih usta.
Bilo mi je sedamnaest kada me je jedan beskućnik zamolio da mu dam nešto novca. Učili su me da se velikodušnost uvijek vraća dobrim te sam zastao i izračunao koliko mi novaca treba za vlak, a potom sam mu dao sve što mi je ostalo, negdje oko sedam dolara. Nije mi bilo lako dati taj novac jer to je bio sav moj džeparac. Iako ne mogu reći da mi je tih sedam dolara donijelo određeni profit, sa sigurnošću mogu potvrditi da su mi se mnoge dobre stvari dogodile u životu te da stvarno vjerujem da se dobro dobrim vraća.
Isus je opisao zakon vraćanja na sljedeći način: “Dajte i dat će vam se: dobru mjeru, punu, stresenu i preobilnu dat će vam u krilo. Jer će vam biti odmjereno jednakom mjerom kojom vi mjerite.” 1
Nije rečeno: “Vratiti će vam se ono što ste dali,” već “Dajte i dat će vam se.” U stvarnosti, često dobijamo natrag više nego što dajemo. Sjećate li se dječaka koji je dao svoju hranu Isusu? 2 Pet tisuća gladnih ljudi trebalo je biti nahranjeno, a dječak je imao samo pet štruca kruha i dvije ribe. Ništa posebno, no pogledajte samo što je Isus s time uradio.
Moj dvogodišnji nećak voli dijeliti svoju hranu. Uvijek mi ponudi da kušam ono što jede, bez obzira o kojoj se hrani radilo. Čak ako je u pitanju i njegova omiljena klopa – čips ili sladoled. On jednostavno “vjeruje” da su naše zalihe nepresušne i ta “spoznaja” olakšava njegovo davanje. Mi, odrasli pak “znamo” da zalihe nisu beskonačne i valjda nas ta činjenica koči u davanju.
Kada osjećamo da smo iscrpili zalihe dobrote, suosjećanja, vremena ili bilo čega te da ne možemo više davati, baš tada se moramo prisjetiti da Bog ima toga još i da su Njegove zalihe nepresušne.