“I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim!”1 Kada sam prvi put čula ovaj biblijski stih, srce me je zaboljelo i osjećala sam se posramljenom. Zašto? Zato jer sam bila svjesna da su postojali ljudi kojima nisam oprostila, a željela sam da Bog oprosti meni za loše stvari koje sam ja učinila.
Nisam htjela da Bog oprosti meni na način na koji sam ja opraštala drugima, jer sam znala da im nisam oprostila. No, željela sam da mi Bog oprosti jer je milostiv, i jer mi je to stvarno bilo potrebno, a i stvarno mi je bilo žao. Osjećala sam pak da se drugi nisu kajali za ono što su mi učinili te da to nije bilo fer. Barem sam ja tako mislila.
Meškoljeći se u sjedalu, ali i u srcu, pomolila sam se i rekla Bogu da stvari nisu bile baš fer. Ni ono što su Meni učinili nije bilo baš fer rekao mi je aludirajući na Svoju smrt na križu. Žao mi je, odgovorila sam. No, Ti si Bog i možeš učiniti nemoguće. Ja sam samo slabašna žena koja ponekad čini glupe stvari.
Stvorio sam te po Svom obličju, zar ne? Stoga imaš sve što ti treba da učiniš ono što trebaš učiniti. Znam to jer sam ti Ja sve to dao.
Da, dobro onda. Ti, koji si u meni morat ćeš im oprostiti, jer ja jednostavno nisam dovoljno jaka da to uradim. Ti si moja snaga, Gospodine. Molim Te, pomozi mi da im oprostim.
I od tada mi je uvijek pomagao u tome! Opraštanje nije lako, no uz Njegovu pomoć sve je moguće, pa i to.
Uvidjela sam da je opraštanje neprekidan proces. Bog me voli te mi je dao nekoliko “alata” ili sredstava kako bi mi olakšao život. Neka sredstva su smiješna, neka razborita, neka razumna, kao na primjer, promjena perspektive gledanja na stvari.
Bog nam je dao i smisao za humor. Biblija kaže: “Srce veselo pospješuje ozdravljenje, a duh potišten suši kosti.”2 Baš kao pravi lijek koji pomaže ublažiti boli i ubrzava ozdravljenje od povreda i bolesti, tako i srce puno radosti – dobar smisao za humor – može puno pomoći u slučaju da nas netko namjerno ili nenamjerno povrijedi.
Jednom sam radila zajedno na projektu s novim kolegama i jednostavno se nismo mogli složiti oko nečega. Naljutila sam se na njih i počela sažalijevati samu sebe. A onda sam se povukla na tiho mjesto i u molitvi rekla Bogu Pa, ako im se ne sviđam….no prije nego što sam uopće i mogla završiti tu misao “začula” sam tihi glas u svom srcu Pojest ću njihov pomfrit! Što?!
To me je stvarno nasmijalo i podsjetilo na privatnu šalu između mog pokojnog muža i mene. Jednom je ručao sa prijateljima i nakon ručka okrenuo se prema jednom od njih i rekao na lošem španjolskom, “Ako me ne voliš, pojest ću tvoj pomfirt!” Svi su ga začuđeno pogledali, a potom su prasnuli u smijeh. Tek je počeo učiti španjolski i mislio je reći: “Ako ne voliš pomfrit, ja ću ga pojesti.”
Smijeh me je opustio i nakon toga bilo mi je lakše oprostiti kolegama i ne uzeti stvari previše k srcu.
Još jedna stvar koja nam može puno pomoći je nešto što nazivam “Deset stvari koje trebate oprostiti.” Ovo načelo sam izvukla iz sljedeće anegdote:
Prigodom proslave zlatnog pira moja je baka otkrila tajnu svog dugog i sretnog braka.“Na dan vjenčanja odlučila sam izabrati deset suprugovih mana koje ću mu oprostiti u ime braka i ljubavi,” objasnila je. Jedan od prisutnih zamolio ju je da podijeli s nama o kojim se manama radilo. “Moram biti iskrena,” odgovorila je, “i priznati da nikada zapravo nisam napravila tu listu. No, kad god me je naljutio, rekla bih samoj sebi, ‘Može biti sretan da je to jedna od onih deset stvari preko kojih sam odlučila prijeći.’”3
Još jedna stvar koja nam može pomoći dolazi iz priče koja je pripisana Corrie ten Boom, u kojoj ona objašnjava oprost kroz ilustraciju velikog, crkvenog zvona. „Što se tiče osjećaja koji su povezani s opraštanjem: ljutnje, ogorčenosti, uvrijeđenosti, ponovnog proživljavanje bolnih uspomena itd. proces opraštanja je kao da pustite uže s kojim ste potezali crkveno zvono. Kažemo da opraštamo i otpuštamo, no ti osjećaji bola ne iščezavaju samo tako, odjednom. Kada pustite uže, crkveno zvono nastavlja zvoniti neko vrijeme, no s vremenom sve manje i manje, dok u jednom trenutku potpuno ne prestane.“
S vremenom, potpuno opraštanje zatvara svoj čarobni krug, i eventualno donosi mir umu i odmor duši.