Ponekad se nađemo u prilici da pomognemo drugima, služimo potrebitima i podijelimo evanđelje. Možda sudjelujete u velikoj humanitarnoj akciji koja prikuplja sredstva za izgradnju lokalne zajednice.
Međutim, ne možemo uvijek pomoći. Nedavno mi se tako nešto dogodilo. Bila sam vrlo zauzeta. Imala sam vrlo zahtjevan posao, a uz to sam se i pripremala za diplomski. Tu su bile i nezaobilazne obiteljske obveze, a između svega toga morala sam i živjeti. Većina mojih odnosa događala se na radnom mjestu, gdje sam nastojala slušati i davati ohrabrenje, savjet i molitvu, kad god je to bilo moguće. Ipak, činilo mi se da nisam puno toga mogla doprinijeti osim što sam bila prijatelj ljudima s kojima sam radila.
Preskočimo sada nekoliko godina. Bila sam u novoj zemlji. Razmišljala sam o sljedećem koraku i tražila posao. Pitala sam se je li moje vrijeme provedeno na prijašnjem radnom mjestu imalo neku trajnu vrijednost. Sve ima svoju cijenu, a u tom slučaju platila sam zdravljem, jer sam dugo radila pod ogromnim stresom. Jesam li trebala ranije dati otkaz? Jesam li tamo radila samo za novac? Moja je motivacija bila izgradnja odnosa sa kolegama i stvaranje prijateljstava, no sada sam se pitala jesam li uopće napravila neku razliku.
Sljedećeg jutra dobila sam poruku od jedne moje bivše suradnice s kojom se nisam čula mjesecima. Zvat ću je Karla. Zaposlila sam je na početničkoj razini. Njezina priča bila je potresna. Suočavala se s financijskim izazovima, imala je problema s otuđenim supružnikom i sa skrbništvom nad djecom, nedostatkom obrazovanja i još mnogo toga. Budućnost joj nije baš bila sjajna.
Slijedećih pet godina podučavala sam je IT vještinama. Vratila se u školu, stekla potrebne diplome, i na kraju zauzela dobru poziciju koja joj je davala dobre šanse za napredovanje ili čak promjenu smjera karijere. Na tom je putu bilo poteškoća i suza, ali ustrajala je. Tijekom tog razdoblja podržavala sam je i ohrabrivala, naročito njezinu vjeru u Gospodina.
No, vratimo se na poruku koju sam dobila tog jutra. U njoj je pisalo: “Želim ti se zahvaliti na svemu. Pomogla si mi da postanem osoba kakva sam danas. Cijenim sve što si učinila za mene. Tebi sve dugujem. Hvala ti!”
Bila sam zapanjena. Upravo sam se pitala jesam li napravila razliku u životima drugih i u toj poruci dobila sam odgovor. Karla mi je rekla da su njezina djeca dobro, i da je prekinuta veza bila obnovljena. Voli svoj posao i napokon je u sretnoj vezi i na novom putu.
Bilo mi je neopisivo drago što sam dobila podsjetnik da male stvari, ohrabrenje, molitva i briga mogu napraviti razliku. Naravno, znam da je Isus u velikoj mjeri bio dio svega. Njegovom sam milošću ohrabrivala, motivirala i podučavala. To sigurno nije bilo “sve zbog mene”, ali je izrazito nagrađujuće znati da sam igrala ulogu u promjeni života barem jedne osobe. Koliko samo Gospodin voli svakog od nas pojedinačno i koliko mu je stalo do svakog aspekta našeg života. Isus je strpljiv i voljan uložiti vrijeme kako bi nas doveo na mjesto koje je dobro za nas.
Ponekad smo pozvani da služimo na nevjerojatnim mjestima ili u teškim uvjetima te nam se čini da su svi naši napori uzaludni. Bez obzira na to, možemo biti sigurni da nas Gospodin uvijek vodi tamo gdje nas treba i gdje možemo pomoći, čak ako se to nama čini beznačajnim. Nijedan čin ljubavi, dobrote ili velikodušnosti, koliko god mali bio, nije uzaludan. Svaki promijenjeni život, svaka obitelj koja krene novim putem, lijepa je stvar koju treba podržati.