Biblija nam kaže da se Bog nakon stvaranja neba i zemlje, osvrnuo na svoj rad. “Kad vidje Bog sve što je bio učinio, nađe to za veoma dobro.” 1 Potom je Bog imenovao čovjeka da se brine za Njegovu tvorevinu i upravlja Njegovim sredstvima, no ne kao vlasnik već kao upravitelj. “Uze, dakle, Gospodin Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i uzgaja.” 2

No, pogleda li Bog svoju tvorevinu danas, vjerojatno neće biti zadovoljan kao što je bio na početku. Dok je većina svijeta još uvijek prekrasna i funkcionira onako kako je On to zamislio, dio svijeta je propao i nazadovao. Prirodne sile su ostavile traga, no ljudi su također odigrali svoju ulogu. Mnogi zemljini ekosustavi propadaju, životinjske i biljne vrste izumiru, a resursi se iscrpljuju—i to uglavnom zbog čovjekovog neuspjeha da ispuni svoju obvezu i „pobrine se” za ono što mu je bilo povjereno.

Dijelimo odgovornost i žanjemo posljedice. Onečišćenje zraka i vode smanjilo je kvalitetu života milijardama ljudi širom svijeta; globalno zatopljenje predstavlja ozbiljnu i sve neminovniju prijetnju za stanovništvo u obalnim i nizinskim područjima; krčenje šuma stvara nove pustinje; zlouporaba zemljišta i vodenih resursa uzrokuje ozbiljne nestašice hrane, raseljavanje milijuna ljudi i sukobe u nekim regijama; oceani, jezera i rijeke postaju mrtve zone, lišene života – sve su to problemi koji će se vjerojatno pogoršati s rastom svjetskog stanovništva.

Doduše, čovjekov utjecaj na okoliš nije u potpunosti štetan, a postoji i neslaganje oko najboljih načina za rješavanje ekoloških problema s kojima se suočavamo. Naš dom je u opasnosti, i to je činjenica, a odgovornost za njegovo očuvanje je na svima nama. Zajedničkim radom i uz Božju pomoć, možemo i moramo bolje. Puno bolje.


  1. Knjiga Postanka 1:31
  2. Knjiga Postanka 2:15