Kada sam primila poruku da je moj brat John iznenada preminuo od srčanog udara, bila sam šokirana i shrvana od bola. John je imao samo 50 godina i bio je premlad da napusti ovaj svijet. Nismo se vidjeli 15-tak godina i nedavno smo razgovarali o ponovnom susretu.
Rastužila me je pomisao da nikada više neću vidjeti Johna u ovom životu. Osjećala sam da me srce boli od tuge. Onda sam se prisjetila pjesme koju je John često volio pjevati:
Nebo je tu,
tu je sad.
Nebo je tu
i reći ću ja.
Isusa znati,
zemaljski je raj.
Nebo je tu,
tu je sad!
John je živio tu pjesmu. Vjera u Isusa krijepila ga je i jačala tijekom cijelog života. John je svoj život posvetio pomaganju drugima. Jedno je vrijeme čak služio kao učitelj volonter u indijanskom rezervatu u Sjevernoj Dakoti. Nažalost, tamo je doživio neke grozne stvari zbog kojih je kasnije postao alkoholičar. S vremenom John je uspio pronaći snagu u Isusu i nedavno je proslavio deset godina trezvenosti. Potom mu je dijagnosticiran bipolarni poremećaj te je počeo uzimati antipsihotičke lijekove.
A sad ovo – srčani udar u pedesetoj! John se jednog dana nije pojavio na poslu, a zabrinuti prijatelj je otišao do njega i našao ga kako leži na kuhinjskom podu. Očito je pretrpio težak srčani udar koji mu je u trenu oduzeo život. Utjehu sam pronašla u saznanju da je John napokon pronašao svoj mir te da je sada na nebu s Gospodinom.
Isus, koji je živio kao čovjek na zemlji, podučio je svoje učenike da se mole na sljedeći način: “Neka dođe Kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na Nebu tako i na Zemlji.” (Evanđelje po Mateju 6:10) Nebo je mjesto koje vjernici željno iščekuju, mjesto gdje nema suza, boli i smrti (Otkrivenje 21:4) Sve što je pogrešno u ovom svijetu bit će ispravljeno upravo tamo, jer ćemo biti ujedinjeni s Isusom i živjet ćemo u ljubavi s Njim i jedni s drugima.
Isus nas je naučio da donesemo dio neba na zemlju jer su nebeske osobine – mir, ljubav i pravda dobre za nas danas, a ne samo u vječnosti. Božja želja je da nebo počne ovdje i sada. Isusove riječi svojim učenicima bile su: “Idite i propovijedajte, govoreći: ‘Kraljevstvo nebesko je blizu!’ Liječite bolesne, uskrisujte mrtve, ozdravljajte gubave i izgonite zle duhove! Besplatno ste primili, stoga besplatno i dajte! Nemojte nositi u pojasevima ni zlata, ni srebra, ni bakra! Nemojte nositi ni putne torbe, ni dodatne odjeće, ni obuće, ni štapa! Jer, radnik zaslužuje svoju hranu.” (Evanđelje po Mateju 10:7,8) Ova je poruka za nas i dan danas relevantna.
Nebo je vječna, ali i sadašnja stvarnost. Ovdje se ne radi o pretvaranju da je svijet savršen ili bez problema. Radi se o priznavanju slomljenosti oko nas i postajanju dijela Božjeg plana koji donosi ozdravljenje i nadu. Donosimo nebo na zemlju pomažući ljudima da upoznaju Isusa i da se svakodnevno druže s njim. Isus je utjelovio Božje prioritete tako što je bezuvjetno volio, velikodušno opraštao i volio Oca svim srcem. (Evanđelje po Marku 12:30,31) Isus nas poziva da učinimo isto.
Razmišljajući o Johnu, Isusu i nebu donijelo mi je utjehu i mir. Obrisala sam suze i te sam noći dobro spavala. Sljedećeg jutra kročila sam u dvorište i ugledala nešto što mi je oduzelo dah: dvije najviše grane našeg najvećeg stable bile su isprepletene u obliku srca. Podsjetile su me na Božje srce ljubavi. Preplavio me je duboki mir i znala sam, bez trunka dvojbe da je John na nebu, obavijen Božjom ljubavlju.