Oblačio sam oklop i provjeravao svoju opremu dok sam u rukama čvrsto držao uzde. Krilato stvorenje se zateturalo, divlje izvilo i prodrmalo pokušavajući se osloboditi okova i lanaca i bacite me u provaliju. Dvojica mojih čuvari, svaki na jednoj strani, upotrijebili su svu svoju vještinu i snagu kako bi obuzdali njen gnjev i spriječili je da me obori s nogu i odnese u svoju jazbinu.
Glas na radiju odjednom me je vratio u stvarnost. “Ruke natrag, dlanove prema gore, nagnite se prema naprijed, gledajte ispred sebe i pripremite se za uzlijetanje!” Bio je to Avi, naš instruktor i mentor koji nas je žarko želio naučiti kako da prkosimo gravitaciji i vinemo se u visine, a zatim sletimo bez problema. “Polijetanje je opcija, slijetanje nije,” volio je reći. Tješio sam se da je sve u redu. Na koncu konca naš je instruktor bio vrhunski učitelj i nikada nije doživio nesreću na poslu.
Bližio se kraj našeg paraglajderskog tečaja. Sve teoretske lekcije o uzdizanju, povlačenju i upravljanju bile bi bez ikakvog smisla ako sada ne bih skočio s ovog brda. Smiri se i slijedi upute! ponavljao sam u sebi kao neku mantru.
I dok sam stajao spreman za polijetanje, ugledao sam orla kako dostojanstveno kruži nebom. S lakoćom je letio, a onda elegantno ušao u uzlaznu zračnu struju. To me je podsjetilo na biblijski stih: “Ali koji se uzdaju u Gospodina, crpe novu snagu, krila im rastu kao orlovima. Trče, i ne umaraju se. Hode, i ne malakšu.” Izaija 40:31
Radio uređaj se ponovno oglasio: “Jeste li spremni?”
Potvrdno sam odgovorio i nekoliko puta duboko uzdahnuo, nastojeći odagnati strah. Što nam je Avi savjetovao? “Panika je korak prije nesreće. Kada paničarite, vaša podsvijest preuzima kontrolu nad vašom sviješću i vodi vas u propast.”
Padobran se uspješno otvorio, napuhao i povukao me unatrag. Pognuo sam se prema naprijed i pogledao prema gore. Odlučio sam ići do kraja i znao sam da sad trebam potrčati. Kao i u životu, ako nemamo snage nastaviti prema cilju, okolnosti će početi raditi protiv nas. Ako izgubim brzinu zmaj će sam skrenuti u stranu. Morao sam mu “reći” što želim od njega. Poleti! Spusti me nježno na zemlju!“Trči!”
Nakon dva koraka bio sam u zraku. Bilo je lakše nego što sam mislio, nešto više nalik vožnji u zračnom dizalu nego u zrakoplovu. Letio sam visoko i uživao u čudesnom pogledu na planine koje su bile na drugoj strani jezera. Lagano sam povukao kočnice i skrenuo u desno. Jedrilica je poslušala moj mig, a potom sam je okrenuo lijevo pa opet desno, a onda sam joj “zapovjedio” da se počne spuštati. Prizemljio sam je, ne toliko nježno koliko sam želio, no nije bilo ni pregrubo, za prvi put.
Počeo sam ocjenjivati svoje prizemljenje i govoriti Aviju kako će slijedeći puta sigurno biti bolje. “Nemoj biti previše samokritičan,” blago me je prekorio. “Svako slijetanje bez posljedica je uspješno slijetanje.”
Potom su svi zapljeskali. Bili smo kao braća, povezani pobjedom nad istim strahovima i veselili smo se zajedno kad god bi netko sletio.
Uskoro sam započeo razgovor s instruktorima, osnivačima jedne od najboljih škola za osposobljavanje pilota zmaja i paraglajdera u Indiji.
Avi, voditelj instruktora i njegova žena Anita odrekli su se dobro plaćenih poslova kako bi ispunili svoj san što ispočetka nije bilo nimalo lako. Pitao sam Anitu koji su po njenom mišljenju bili odlučujući čimbenici da su na kraju uspjeli u svojoj nakani.
“Srušili smo sve mostove za sobom. Neuspjeh nam nije bio ni na kraju pameti. Bilo je “biti ili ne biti”, a mi smo željeli živjeti.”
Prvih nekoliko godina samo su obilazili različite manifestacije i prezentirali svoj rad, gdje god su mogli. Ispočetka su naišli na samo nekoliko ljudi koji su se odvažili pokušati, a onda se vijest proširila i sada su letjeli gotovo svaki dan.
Uvidio sam da ovi poduzetnici imaju i duhovnu stranu svoje ličnosti. Oni nisu samo pronašli aktivnost koja će zadovoljiti njihovu potrebu za adrenalinom ili pustolovinom, ulaganjem u nesigurne, poslovne pothvate. U sebi su nosili strast prema letenju i tu su ljubav željeli podijeliti s drugima.
“Letenje zmajem je kao život” Avi mi je rekao. “Moramo prebroditi poteškoće i suočiti se s izazovima. Iako možemo dobiti pomoć od drugih, mi smo ti koji na kraju krajeva moramo sami nastaviti dalje. Moramo se suočiti sa svojim strahovima, osloboditi se dvojbi i vinuti se u nebesko plavetnilo!”
[divider icon=”ellipsis-horizontal” style=”none”]
Scenarist i pantomimičar Curtis Peter van Gorder živi u Mumbaiju, Indija, i član je Family International. Više o njemu pronađite na sljedećoj web stranici (http://elixirmime.com/)
Isus je sve sažeo u jednu, jedinu poruku, poruku koju je prenio svojim učenicima na obali Galilejskog mora. Ta je poruka u sebi sadržavala vječnu utjehu. “Budite hrabri! Ja sam. Ne bojte se!” Evanđelje po Mateju 14:27 Isus je antidot za strah, lijek za sve poteškoće, srž i bit izbavljenja. I zbog toga bismo se trebali uzdići iznad straha. Držimo pogled uprt u Njega, budimo svakodnevno u Njemu i budimo zahvalni na Njemu. Privijmo se uz Njega i recimo: “Zato neka nas ne hvata strah ni kad se zemlja potresa ni kad se gore ruše u srce mora.” Psalam 46:2 —A. B. Simpson (1843.–1919.)