Bio sam zarobljen u dizalu! Ušao sam u dizalo i krenuo prema gore kad se dizalo odjednom zaustavilo, između drugog i trećeg sprata. Kad sam vidio što se dogodilo, molio sam Boga da me zaštiti. Trudio sam se ostati pribran, no odjednom sam se počeo osjećati nelagodno, i počeo sam se brinuti. Molio sam Gospodina za mir, ali sam i dalje bio nervozan. U tom malom prostoru bio sam bombardiran s tisuću misli. Bojao sam se da ću dugo vremena ostati ovako zarobljen i da ću na kraju ostati bez zraka i ugušiti se.
Pokušao sam otvoriti vrata. Čuo sam naime od nekoga, tko je imao slično iskustvo, da će se dizalo otvoriti ako povučete polugu na vrhu dizala. Pogledom sam potražio tu polugu, ali je nisam mogao naći. Potom sam svom svojom snagom ponovno pokušao otvoriti vrata dizala. Unutarnja ploča se otvorila, ali vanjska je ostala zatvorena, osim male pukotine kroz koju sam vičući zatražio pomoć. Vikao sam iz sveg glasa, ali bila je nedjelja i nije bilo ni zaštitara, ni susjeda, nikoga. Da stvari budu još gore, alarmni uređaj u dizalu nije radio.
Očajnički sam se molio Gospodinu za mir i vjeru, i postepeno me je ispunio svojim mirom. A onda sam se usrdno molio i pritisnuo jedno od dugmadi i najednom su se unutrašnja vrata koja su bila otvorena zatvorila, i lift je proradio i uskoro sam se našao na željenom katu. Koje olakšanje!
Jedna od najvećih lekcija koju sam naučio bila je da ostanem miran i uzdam se u Isusa. U takvoj situaciji dolazi do napada panike, no važno je ne dopustiti strahu da uđe u naše srce i um. Kad sam primio taj unutarnji mir od Gospodina, poslao mi je svoju smirenost i pouzdanje, i na kraju dizalo je ponovno proradilo.
“Dat ćeš savršen mir onome tko je postojan jer se u tebe pouzdaje.”(Izaija 26:3). “Bog je naše sklonište i snaga, uvijek je spreman pomoći u nevolji. Zato se ne bojimo.”(Psalam 46:1,2).