Gladna sam, ali ništa mi se posebno ne jede. Odlazim u hladnjak, no nisam zadovoljna s onim što je unutra. Nervozna sam. Ništa me ne zadovoljava.
Tijekom posljednjih nekoliko godina postala sam osjetljiva na neku hranu. Moje alergije nisu opasne za život, no neugodnost koju osjećam nakon što pojedem nešto što ne bih smjela, nije vrijedno užitka koje osjećam dok jedem “zabranjeno voće.”
Prvo sam postala alergična na laktozu. Odrasla sam na mljekarskoj farmi i uvijek sam pila puno mlijeka i jela mliječne proizvode. Bila sam iznenađena kada sam shvatila da mi mlijeko i mliječni proizvodi uzrokuju probavne smetnje. Još uvijek mogu piti neka biljna mlijeka, jesti maslac, i neke tvrde sirove, no čak i jogurt koji sadrži laktozu zadaje mi probleme.
Kako problemi nisu prestajali, otkrila sam da sam osjetljiva i na gluten i fruktozu. Sad se izbor hrane koju sam mogla jesti ozbiljno suzio. Toga sam dana posjetila liječnika i vratila se doma s podužom listom stvari koje ne bih smjela više jesti. Otišla sam u supermarket i hodajući okolo pozdravljala se s hranom u kojoj sam nekoć uživala i koju više neću moći jesti.
Situacija je od mene stvorila strastvenog čitatelja o sastojcima hrane, što mi je pomoglo da donesem mudre odluke o hrani koju sam svakodnevno koristila. Mogu reći da sam postala minimalac u tome. Imam ograničenu listu stvari koje mogu jesti i nastojim održati uravnoteženu prehranu, s puno povrća i s nekim voćem, nemasnom piletinom, jajima i ribom, smeđom rižom i malim količinama tvrdih sireva.
Ponekad, kao danas naprimjer želim pojesti nešto što ne bih smjela, nešto zabranjeno. Ali neću, jer sam svjesna da će me trbuh nakon toga tjednima boljeti.
Ne mogu, a da iz ovoga ne povučem paralelu s mojim duhovnim životom. Ponekad mi samo dosadi što ne mogu slušati bilo koju audio knjigu, te poželim nešto drugačije. Volim naime zaspati slušajući audioknjige. Ponekad pak uzmem neku knjigu za koju znam da nije dobra za mene i prizori iz nje, o kojima ne želim ni govoriti, potom me danima proganjaju.
Dakle, na kraju krajeva radije bih bila minimalist. Radije bih jela moju piletinu i prženo povrće. Radije bih slušala Psalme po 119-ti put prije spavanja nego nositi se s posljedicama nekog trilerskog romana koje ne mogu probaviti.
Zahvalna sam što imam osjetljiv želudac jer mi on pomaže da ne skrenem s puta zdrave prehrane. Također sam zahvalna što imam osjetljiv duh koji mi kaže što je dobro, a što loše za mene.