Jednog sam dana na putu kući promašila ulicu u koju sam trebala skrenuti. Dosta dobro poznajem taj dio grada i nikada nisam zaboravila skrenuti na tom mjestu, no ovaj puta zbunila me je promjena okoliša.
Naime, stari prodajni centar koji je već duže vremena zjapio prazan nije više bio tamo. Umjesto njega ugledala sam buldožere koji su užurbano radili. Zgrada na uglu po kojoj sam se uvijek orijentirala nestala je te sam samo produžila dalje. Nisam uopće bila svjesna koliko sam se navikla na tu zgradu i koliko sam se zapravo po njoj ravnala.
Počela sam razmišljati o krajoliku svoga života i kako je teško priviknuti se na promjene. Volim rutinu. Volim ići poznatim putevima i šetati se bezbrižno bez ikakvog razmišljanja. Zahvalna sam na novoj tehnologiji koja mi detaljno pokazuje put jer nemam uvijek nekoga uz sebe da mi čita kartu i imena ulica. Dobro poznavanje terena naime također može biti jedna vrsta navigacijskog sustava.
Odrasla sam na selu i naučila sam se orijentirati pomoću drveća i brežuljaka. Rijetko čitam ulične table i natpise. Volim nesvjesno slijediti put kojim sam prošla puno puta gledajući samo u vizualne znakove.
Nekoliko sam puta u životu iskusila iznenadne promjene i moj se duhovni krajolik u tim trenucima potpuno promijenio. Nastojala sam shvatiti kako stvari rade te sam pokušavala pronaći neki šablon i prilagoditi se novonastaloj situaciji. Jedini način da nađem svoj put bio je da slušam Božji glas, kao Google kartu, “Nakon 30 metara skrenite lijevo u tu i tu ulicu…”
Bog nas može voditi mijenjanjem nama poznatog krajolika i sigurno nas dovesti kući, bez obzira na obimnost promjena. Trebamo se samo okrenuti Njemu, zamoliti Ga za pomoć i dobiti ćemo detaljne upute kako se možemo izvući iz bilo koje situacije. Promjene nas prisiljavaju da izađemo iz životne kolotečine te obratimo pozornost na put kojim prolazimo i svijet oko sebe.
Prostor na kojem se nekoć nalazio stari napušteni trgovački centar u ovom trenutku izgleda kao pravo gradilište, prizor nereda i kaosa, no sigurna sam da netko točno zna što se događa. Netko ima plan i znam da ću na kraju biti zahvalna za novo zdanje koje će jednoga dana osvanuti u našem kvartu. Jedini način da se nešto poboljša je da se nešto promijeni. U međuvremenu, moram se koncentrirati dok vozim kako ne bih zaboravila gdje trebam skrenuti. Ne mogu se više osloniti samo na “automatskog pilota”.