U Bibliji, Bog često koristi metafore ili slikovite izraze kako bi opisao naš odnos s Njim; na primjer: Pastir i ovce (Evanđelje po Ivanu 10:7-15), Otac i djeca (Druga poslanica Korinćanima 6:18), trs i loza (Evanđelje po Ivanu 15:1-5), mladoženja i nevjesta (Izaija 62:5).
Iako Biblija sadrži 66 zasebnih knjiga, komentatori često navode da je to zapravo jedna knjiga s dosljednom temom. To je ljubavna priča, a kao i svaka ljubavna priča i ova ima svoj početak, svoje uspone i padove te dramatičan završetak.
Ova ljubavna priča uistinu počinje “na početku” kada je Bog stvorio prve ljude, Adama i Evu. Oblikovao ih je točno onako kako je htio, udahnuo im dah života, a zatim pogledao sve što je stvorio i zadovoljno rekao: “Ovo je veoma dobro!”
Nažalost, prvi muškarac i žena odlučili su odbaciti Božju ponudu vječnog, savršenog, intimnog odnosa s Njim i umjesto toga krenuli su svojim putem, u potrazi za sobom i grijehom. Bez Boga, ljudi koji su stvoreni da uživaju u bliskom odnosu s Njim doživljavaju samoću, zbunjenost i bol. Tisućljećima smo pokušali sve i svašta kako bismo vratili osjećaj ispunjenosti koji nam je ta izgubljena prisnost pružala, ali ništa drugo nije moglo u potpunosti zadovoljiti naše potrebe.
Na kraju, iako smo mi bili ti koji smo Bogu okrenuli leđa, On je bio taj koji nam je prvi pružio ruku pomirenja. U Svojoj neizmjernoj ljubavi znao je da je to jedino rješenje. Unatoč cijeni koju je morao platiti, dragovoljno je poslao svog vlastitog Sina da nas odvede natrag k Njemu.
Što to znači za nas? To znači da kršćanstvo nije religija, lista pravila ili običaja. Kršćanstvo je odnos i to ne bilo kakav odnos, već odnos koji Biblija uspoređuje s brakom, u kojem treba postojati intimnost, transparentnost, otvorena komunikacija i zajedničke nade i želje. Biblija nam govori: “Jer, tvoj Stvoritelj ti je muž, a zove se Bog Svevladar” (Izaija 54:5), i “Tako smo sada vezani za drugoga čovjeka, za onoga koji je ustao iz smrti (Isus), da bismo donijeli plodove Bogu”. (Poslanica Rimljanima 7:4)