Biblija kaže da trebamo voljeti svoje bližnje kao same sebe. No, trebamo li pak dopustiti našem bližnjem da voli nas kao što voli sebe?
Ovo je teško za mnoge od nas. Nastojimo naučiti davati, ali tko zna primati? Shvaćamo li da prepoznavanje vlastitih ograničenja i spremnost da primimo čin dobrote također može biti način da pokažemo ljubav prema drugima? Zašto ponekad odbijamo prihvatiti pomoć? Možda zbog toga jer je ponižavajuće? Možda se duboko u sebi ponosimo našom neovisnošću ili pak ne želimo biti dužni nekome. Možda se osjećamo nedostojni pažnje koja je izražena činom ljubaznosti.
Jednom sam učila kako pričvrstiti zakrpe na odjeći. Prikupila sam raznobojne zakrpe i od njih sam željela napraviti torbu. Zamolila sam prijateljicu, krojačicu da mi pomogne. Ispala je prelijepo. S ljubavlju, sašivena! Nekoliko puta sam je upitala koliko sam joj bila dužna, no svaki put je ljubazno odbila naplatiti. Mora da sam joj postala dosadna te mi je nakon petog pokušaja frustrirano odgovorila: “Zar ne možeš dopustiti da netko učini nešto lijepo za tebe?” Uvidjela sam da nisam naučila dopustiti drugima da mi pomognu.
Također je lijepo primiti kompliment, ali ponekad ga je teško prihvatiti bez negodovanja: “Ne, nije to ništa!” Tada druga osoba mora inzistirati na tome da vam iskaže zahvalnost itd. Bilo bi jednostavnije kada biste samo rekli: “Hvala! Drago mi je što mogu pomoći” ili “Hvala, lijepo od vas.” Možemo usrećiti druge jer su oni prvo usrećili nas. To je situacija u kojoj svi dobivaju.
Mislim da većina ljudi stvarno želi pomoći drugima i žele biti cijenjeni. Iskreni su kada kažu: “Kako vam mogu pomoći?” Takva ponuda je pokazatelj povjerenja i dolazi s pravim prijateljstvom te je dio izgradnje zajednice.
Na primjer, jedan od mojih susjeda uzgaja kokoši i kad kod prođem pored njegove kuće pokloni mi nekoliko jaja. Pomalo je usamljen i to je najvjerojatnije način kako započinje razgovor. Svaki put kad mu se zahvalim lice mu se ozari od zadovoljstva.
Isus je rekao da je blaženije davati nego primati. (Djela apostolska 20:35) Da bi netko bio davatelj mora postojati i primatelj. Bože pomozi nam da naučimo biti oboje!