Nedavno sam pročitao nešto zaista fascinantno. Proučavajući krila leptira znanstvenici su otkrili kako poboljšati kvalitetu vodootpornih stvari kao na primjer kišnih kaputa i zrakoplovnih dijelova. Razmišljajući o tome sinulo mi je da i ja mogu naučiti nešto iz prirode te sam počeo proučavati razne voćke.
Naučio sam da svaka voćka voli određenu vrstu zemlje, stupanj vlažnosti, količinu sunčeve energije itd. Svaki projekt treba biti proučavan zasebno stoga trebamo naučiti sve što možemo o dotičnom zemljištu i predjelu u kojem se zemlja nalazi. Zato velike tvrtke “masno” plaćaju savjetnike koji ih opskrbljuju sa svim potrebnim informacijama o kraju u kojem tvrtka želi proširiti svoje djelovanje.
Do prve žetve ili berbe treba od dvije do pet godina što zahtijeva dosta strpljenja. Otprilike ista količina vremena potrebna je da se osnuje novi biznis. Mlada stabljika treba zaštitu od štetočina i bolesti, mraza, suše, poplava, previše ili premalo sunca. Najteže je početi. U početnim stadijima potrebna je posebna briga i pozornost. S vremenom stvari postaju lakše i “stablo” postaje otpornije i snažnije.
A sada malo o oplodnji biljke i ostavštini za sljedeće generacije. Većina ljudi koristi pčele za oprašivanje i prijenos polena s jedne biljke na drugu, no postoje i drugi kukci i ptice koje također rade taj posao. Mi smo kao cvijet na voćkama – moramo se otvoriti novim mogućnostima. Biljka otvara svoj cvijet u nadi da će biti oprašena ili oplođena, no to joj nije zagarantirano. Otvara se i spremna je u slučaju da se mogućnost ukaže. Voćke cvjetaju u proljeće nadahnjujući ljude da izađu na piknik, postanu kreativni i napišu pokoju pjesmu.
Postoje dvije vrste voćaka – one koje se same oprašuju (vjetrom, kao marelica) i one koje se oprašuju uz vanjsku pomoć. No, čak i one biljke koje se same oplođuju mogu biti oplođene uz pomoć kukaca i ptica i tako roditi slađe i zdravije plodove. Mi pak možemo to “pretočiti” u naš svijet i reći da kada radimo na nekom projektu zajedno s drugima, rezultati bivaju bolji, veći, uspješniji. Oni koji nastoje sve sami uraditi brzo se troše, postaju nervozni, ljuti, frustrirani. Svi znaju da uspješni timovi ostvaruju više nego što bi ostvario svaki pojedinac zasebno.
Uzgajivači voća obraćaju posebnu pažnju ovom dijelu procesa tako da sade određene vrste stabla u blizini onih koje oni žele oploditi. Divlje jabuke su obično isuviše opore i gorke za jelo, no pomažu voćkama oko sebe da izgube svoju kiselinu i u principu postanu slađe. Iz toga pak možemo naučiti da dobre ideje i rezultati često dolaze od strane onih od kojih to najmanje očekujemo. Dakle, budite spremni na iznenađenja!
Za susjeda imam jednog starijeg japanskog gospodina. Jednom prilikom zamolio je mene i moje prijatelju da mu pomognemo oko voćaka marelice. Pupoljci su izbijali, a vidjeli su se i sitni plodovi na njima. “Kada vidite tri pupoljka na grani,” rekao nam je “otkinite dva i bacite ih.” Pošto nisam znam baš puno o voćkama činilo mi se da je to nepotrebno, no kasnije sam vidio da je rezultat bio jedan veći plod, umjesto tri mala. Zapamtio sam taj koncept i kasnije sam ga upotrijebio pri ustanovljavanju svojih prioriteta.
Da bismo doista bili uspješni i donosili plodove moramo biti kao stablo koje je posađeno uz vodu i koje rađa plod u pravo vrijeme. 1 Moramo se duhovno hraniti sa izvora. Kada bismo bili baterija mobitela punili bi se na struju, kada bismo bili vinova loza pustili bi korijene u plodnu zemlju. Ljudi pak moraju crpsti svoju hranu koja im život daje iz našeg izvora – našeg Stvoritelja. To činimo odvajanjem vremena za čitanje Njegove riječi, razmišljanje o njoj i komuniciranje s Njim putem molitve. Tada počinjemo rađati plodove duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, umjerenost, 2 i ti nas plodovi čine uspješnima i učinkovitima.