Molitva je naše glavno sredstvo komunikacije s Bogom, ključna komponenta dubokog odnosa s Njim. U molitvi razgovaramo s našim Stvoriteljem.
Kršćani imaju nevjerojatnu povlasticu biti u Božjoj prisutnosti kao Njegova djeca, zahvaljujući spasenju kroz Isusa. Možemo razgovarati s Njim, hvaliti i obožavati Ga, klanjati mu se, govoriti mu koliko Ga volimo i zahvaljivati mu se za sve što je učinio i nastavlja činiti za nas. S Njim možemo podijeliti sve u svom životu, otvoreno i iskreno. Možemo se zauzeti i za druge, kada im je to potrebno. Možemo mu iznijeti svoje zahtjeve i zatražiti Njegovu pomoć. Možemo mu reći koliko cijenimo lijepe stvari koje je stvorio i zahvaliti mu se za mnoštvo blagoslova koje svakodnevno izlijeva na nas.
Kada smo slabi i umorni, možemo razgovarati s Njim o tome. Kada smo pogriješili i nešto loše učinili, možemo priznati, tražiti i primiti Njegovo oproštenje. S Njim možemo razgovarati kada smo radosni ili tužni, dobrog ili lošeg zdravlja, bogati ili siromašni. Uvijek mu se možemo obratiti, jer imamo odnos s Onim koji nas je ne samo stvorio, već nas duboko voli i želi biti dio našeg života.
Molitva je sredstvo pomoću kojeg pozivamo Boga da sudjeluje u našem svakodnevnom životu, sredstvo pomoću kojeg tražimo od Njega da bude izravno i intimno uključen u svaki dio našeg života. Kada Mu pristupamo u molitvi, molimo ga da aktivno sudjeluje u našim životima ili u životima onih za koje molimo. Molitva prenosi stvarnost naše cjelokupne situacije – trebamo Ga i želimo Njegovu prisutnost u životu. Komuniciranje s Bogom u molitvi način je približavanja Njemu i produbljivanje našeg odnosa s Njim.
Što Evanđelja uče o molitvi
U sva četiri Evanđelja opisano je da se Isus uvijek molio svome Ocu, i učio je svoje učenike da čine isto. Kroz vjeru u Isusa, postali smo Božja djeca. (Evanđelje po Ivanu 1:12) Kada molimo, dolazimo pred našeg Oca. Tada možemo imati bliski odnos s našim nebeskim Ocem, kao što bismo s našim zemaljskim ocem.
Osim što se molimo Ocu u Isusovo ime, kao što je Isus poučio svoje učenike da čine, u Evanđeljima učimo da se molitve trebaju upućivati i Isusu. “I ja ću učiniti što god zamolite u moje ime, da se kroz Sina proslavi Otac. Što god zatražite u moje ime, učinit ću.” (Evanđelje po Ivanu 14:13,14)
Kada je Isus poučavao o molitvi kroz prispodobe, uspoređivao je različite situacije kao onu kada je prijatelj posudio kruh u ponoć (Evanđelje po Luki 11:5-8), ili o nepravednom sucu koji je na kraju odgovorio na ženinu molbu (Evanđelje po Luki 18:1-8). Ovim je primjerima istaknuo da ako je prijatelj ili nepravedni sudac odgovorio na molbe koje su im bile upućene, koliko će više naš Nebeski Otac odgovoriti na naše molbe? Isus je pokazao da možemo biti sigurni da će naš velikodušni Otac, pun ljubav uvijek čuti naše molitve. (Evanđelje po Mateju 7:9-11)
U prispodobi o farizeju i cariniku Isus govori o poniznosti u molitvi (Evanđelje po Luki 18:10-14). Isus je podučavao da treba izbjegavati pompozne i licemjerne molitve koje privlače pozornost; umjesto toga, molitve bi trebale biti iskrene i izvirati iz srca (Evanđelje po Mateju 6:5,6). Njegovim primjerom učimo moliti u samoći (Evanđelje po Luki 6:12), moliti u znak zahvalnosti (Evanđelje po Ivanu 6:11), moliti kad smo suočeni s odlukama i kada posredujemo za druge (Evanđelje po Ivanu 17:6-9).
Molitva igra vitalnu ulogu u našem duhovnom životu, odnosu s Bogom, unutarnjem rastu i našoj učinkovitosti u dovođenju drugih ljudi k Bogu. Isusov primjer molitve, odvajanja vremena za osobnu molitvu, posredovanja za druge i kako možemo moliti djelotvorne molitve, označava put za one koji žele hoditi Njegovim stopama.
Molitva nije zamišljena kao jednosmjerni razgovor, u kojem mi govorimo i očekujemo od Boga da samo sluša. Tijekom molitve trebamo biti otvoreni kako bismo čuli što nam Bog želi reći. Obraća nam se putem Svoje pisane riječi – Biblije, pobožnih učitelja, propovjednika, ili dok u tišini čekamo na osobnu poruku koju nam želi dati.
Bog nam također može govoriti kroz utiske, događaje i misli, kroz biblijske stihove ili se “tihim i nježnim šapatom” može obratiti našem srcu. Molitva je komunikacija, a komunikacija je dvosmjerna ulica. Dakle, osim što molimo Boga da nas čuje, trebali bismo mu dopustiti da nam se i obrati, i razgovara s nama.
Molitva je naš način komuniciranja s Bogom i ulazak u Njegovo prisustvo. Dok se penjemo u krilo našeg nebeskog Oca, kao Njegova djeca, možemo ga pitati bilo što, možemo mu povjeriti svoju dušu i srce. I dok smo s Njim osjećamo Njegovu brigu i ljubav.