Odrasla sam u kršćanskoj obitelji, no kada sam postala tinejdžerica, osjećala sam se preplavljenom svjetskim problemima i to me je navelo da počnem sumnjati u svoju vjeru. Kada sam napunila 18 imala sam dečka koji je bio veliki vjernik. Razgovarali smo o vjeri i bio je zaista iskren tako da sam počela sumnjati u svoje sumnje.
Jednog dana sam uzela svoj Novi zavjet, otišla u veliki gradski park i sjela pored malog jezera. Počela sam čitati od početka, od Evanđelja po Mateju. Kad sam došla do Propovijedi na gori, šokirala sam se. To su bili načela po kojima sam željela živjeti; samo ih nigdje drugdje nisam vidjela tako jasno napisane.
Čitala sam cijelo poslijepodne. Scene su se nizale kao u filmu. Bila sam toliko usredotočena da nisam obraćala pažnju na nikoga niti ništa oko sebe. Kao da me je netko transportirao, prebacio na prašnjave ceste Galileje, tamošnja ribarska sela, hram, a ja sam postala jedna od Isusovih učenika, željna čuti i vidjeti što će sljedeće reći i učiniti.
Sumrak se spuštao dok sam čitala posljednje poglavlje Ivanovog evanđelja. Kući sam se vratila kao nova osoba i samo sam željela naučiti kako mogu živjeti u skladu s Isusovim učenjima. Nekoliko mjeseci kasnije, pokazao mi je moj životni poziv i od tada se trudim slijediti Božju volju.
Upoznati Isusa je najvažnije otkriće do kojeg svatko može doći! Netko je rekao da je čitanje Biblije kao čitanje vlastite priče, jer smo i mi dio te priče, priče koja se odvija u životu svakog od nas. Najbolje je to što s Isusom u našim srcima znamo da naša priča ima sretan kraj!