Jednog lijepog dana supruga i ja odlučili smo otići na plažu s našom trinaestomjesečnom kćerkom. Vrijeme je bilo savršeno. I dok smo se ležerno šetali pješčanom plažom držeći je za ruke, ona se uzbudljivo smješkala i čavrljala nešto na svom posebnom jeziku.
Došli smo do vode i kada je prvi mali val nježno dodirnuo njena stopala izraz njenog lica se promijenio. Nije znala što se dogodilo i kao da se odjednom “zamrznula” u vremenu i prostoru. Kad se pijesak ispod njenih stopala povukao, pala je na stražnjicu. Pljus! Podigli smo je i zagrlili, a potom smo smijući se, čekali na drugi val.
Bila je puna iščekivanja i čekala je kao napeta puška. Onda sam opazio nešto interesantno. Kristen se okrenula i potrčala prema jednom od nas, iako je pritom morala proći kroz vodu, umjesto da je otrčala ravno prema obali. Iako se morala boriti s vodom, koja je dosezala do njenih koljena, odlučila se trčati prema nama, a ne prema obali, svom trenutnom izbavljenju. Mi bismo pak potrčali prema njoj i sreli je na pola puta.
Što je to navelo djevojčicu njenih godina da se suoči s onim čega se boji, umjesto da izabere brz i lak način da izbjegne opasnost? Vjerujem da se tu radi o vjeri. Naime, vjerovala je da ćemo se pobrinuti za nju te da je biti s nama u hladnoj vodi bolje nego da sama ide prema obali.
Osobno, čim se suočim s problemom obuzme me panika. Ukočim se i mozak mi počinje užurbano prolaziti kroz sve moguće opcije. A onda počinjem padati, padati, u nedogled. Kad sljedeći put vidim dolazak problema poželim da što prije i što dalje pobjegnem. No, od problema se ne može stvarno pobjeći. Sustignu vas kad tad i obore s nogu. Dakle, u čemu je rješenje? Trebam slijediti dobar primjer svoje kćeri i hrabro se suočiti s problemom. To ne znači da mu se moram sam suprotstaviti. Pored mene stoji snažan i više nego sposoban Spasitelj, i On će me držati, bez obzira na jačinu i veličinu vala. Jednostavno, moram mu vjerovati i početi trčati prema Njemu.
Jer kad sam slab, onda sam jak.1 Isus je još uvijek gospodar vjetrova, valova i svih nepogoda koje ponekad navaljuju na nas. 2 Stoga, čim primijetite oluju na obzorju svog života, okrenite se prema Njemu. On neće dopustiti da nam bilo što naudi. 3